Nevoljko pišem o ovoj temi. Kosa mi se na glavi diže kada čujem kojeg hrvatskog makroekonomista. Samo oni imaju taj dar da čovjeka iritiraju čak i više od hrvatskih političara. Njihove gazde bankari povremeno ih šalju u političke stranke, uglavnom na ministarska mjesta. Da tamo pripaze da koja kuna ne bi mimoišla ljepljive bankarske prste.

Makroekonomisti su Hrvatskoj potrebni kao ribi bicikl. No, bicikl je to koji puno košta, dok se ribe dave na suhom. Ova nesretna zemlja još nekako preživljava zahvaljujući isključivo genijalnim mikroekonomistima. A to smo mi, ja i ti, dragi čitatelju, i naši susjedi, obični ljudi u svakodnevnoj borbi za preživljavanje.

Stoga sam odahnuo kada sam pročitao da Martina Dalić odlazi iz HDZ. Možda od te stranke na koncu i ispadne nešto korisno za Hrvatsku. Doduše, za takvo što trebalo bi još puno Martina.

Who is Martina Dalić?

Makroekonomistica iz bankarskog svijeta. Međutim, za nju u široj javnosti nitko nije znao dok je dugobabski teatrolog u nastupu inspiracije nije kooptirao u vrh HDZ-a. Gledao sam taj HTV-ov dnevnik kada je plasirana vijest o pristupanju Martine Dalić i, čini mi se, Blanke Matković HDZ-u. Zanimljiva je bila reakcija Martine Dalić kada su je priupitali o tome, činilo se da je i njoj to prvi glas, promrmljala je nešto kao No comment ili nešto slično. Naravno, na engleskom.

Sada kada odlazi, red je da je ispratimo također na engleskom: Who is Matina Dalić?

Pitanje je, razumije se, retoričko.

Gospođa Dalić veli da je razlog njezina odlaska neslaganje s HDZ-ovim gospodarskim programom, odnosno nepostojanjem programa. Veli makroekonomistica i da Hrvatska ne bi mogla ”podnijeti još jednu nepripremljenu vladu”.

Kao i ostali njezine fele, gospođa Dalić ne poznaje Hrvatsku. Kad smo mogli podnijeti njezinu i Kosoričinu vladu, pa čak i Milanovićevu, podnijet ćemo i Karamarkovu. O tome, uostalom, odlučuju građani. Ono čega se ja osobno bojim jest sumnja da s gospođom Dalić iz HDZ-a nije izašla i njezina ”makroekonomska” politika, koja se može sažeti u krilaticu: ”Sve za Bruxelles (i banke), ništa za hrvatski narod.” Jer politike svih dosadašnjih vlada od 2000-te naovamo rukovodile su se upravo tim naputkom.

Šarene laže svih tih silnih makroekonomista i ekonomskih analitičara svode se upravo na to: reži, cijedi, maštovitim zakonima narodu otimaj kako bi banksteri masno zarađivali i kako bi desetci tisuća briselskih zgubidana mogli neometano kontemplirati o idealnom obliku i duljini krastavca, o prihvatljivoj snazi usisavača i drugim prevažnim stvarima.

Ne treba završiti jedan od dvadesetak zagrebačkih ekonomsko-menadžerskih fakulteta da bi čovjek zaključio kako u suvremenom svijetu gospodarski napreduju samo one države čije vodstvo krasi zdravi nacionalizam i koje vlastite interese pretpostavljaju ideološkim floskulama globalizacije, npr. Turska, Madžarska, Rusija, Kina …

A Hrvatska će izaći iz krize onda kada njezini stvarni upravljači zaključe da je dovoljno osiromašena i da je u njoj skršen duh otpora i nacionalnog ponosa. Onda će ”makroekonomisti” slavodobitno zaključiti da su oduvijek bili u pravu i da su upravo ”bolni rezovi”, koje su oni zagovarali, doveli do gospodarskog oporavka. U toj oporavljenoj Hrvatskoj život će međutim biti puno teži nego u današnjoj recesijskoj. Barem za osiromašenu većinu.

Doduše, postoji i drugi način izlaska iz krize. No on traži državnike, ne briselske poltrone ili ”regionaše”. Ima li u HDZ-u potencijala za to? Možda. No za sada ga vrlo uspješno skrivaju.

izvor: www.hrsvijet.net