www.hrsvijet.net 18 09 2015

 

Prebirem malo medije. Jedan naslov: »Blokiraju« se Gospine poruke iz Međugorja. Drugi naslov: Na brdu Križevac proslavljen blagdan Uzvišenja Križa Kristova. I to je to.

Događaji, već nekoliko desetljeća, u župi Međugorje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Ili im se protiviš ili ih prihvaćaš. Tako uglavnom pristupamo ovoj problematici. A meni se čini da treba uvesti i treći pogled koji je zapravo sadržan u prethodna dva. Preispitivanje. Što valja, a što ne. Rečeno svetopisamskim rječnikom, odvajanje kukolja od žita. Što tu ima lošega? Ništa. Uči nas tome i Božja i naša ljudska mudrost.

Da malo raščlanimo stvari. U središtu svega je Kongregacija za nauk vjere na čelu s kardinalom Gerhardom Ludwigom Müllerom. Već neko vrijeme nastoji istražiti što se točno događa u župi Međugorje. Osnovano je i povjerenstvo u tu svrhu. Više-manje svoje istraživanje dovelo je do kraja, kako izvješćuje i sama kongregacija. No, kakav će se zaključak pojaviti? Mediji izvijestiše da će trenutnom župniku i vidiocima biti zabranjeno objavljivati poruke koje Kraljica mira još uvijek upućuje suvremenom svijetu. Je li to tako ne znam, znam samo da hodočasnici, kao i za ovaj blagdan Uzvišenja Križa Kristova, neprestano dolaze. I događa se uvijek isto kao i prije: molitva, post, ispovijedanje, obraćenje… Pa što bismo htjeli drugo, to su plodovi koje se isplati zalijevati!

Opet prema onome što je navodno iscurilo u medije, župa Međugorje bit će prepoznata kao mjesto molitve. To bi značilo da otpadaju svi »dobronamjerni« prigovori Papi da nije naklon ovim događajima. Ali, zbog čega bi bio na taj nejasan način? Ma neka samo u duhu svoje službe propitkuje što se zapravo događa i to će biti najveća naklonost Kraljici mira. Tko ga u tome nastoji spriječiti, odaje zapravo da nešto krije. Nema, dakle, mjesta uzbuđenju glede onoga što će biti ili što ne će biti. Neka svatko radi svoj posao, stane iza svojih plodova i ne proglašava sebe onim tko bi određene stvari mogao raditi bolje od drugoga. Možda čak i bi, ali nije trenutno na tom položaju i gotovo.

Meni se čini da se najbolje postaviti u položaj ozbiljnih hodočasnika, bez obzira na životnu dob, i krenuti uz svoje brdo vjere. Sjetim se toga dok ih gledam kako se penju uz Križevac, kako se penju uz Brdo ukazanja. Žigne me nešto u dubini kad mi se ispred očiju ispriječe oni što bulje u sunce, što u nekoj vatri prepričavaju neke događaje, što jednostavno žive od senzacionalizma. Isto mi se dogodi i kad prepoznam one, ne isključujući tu ni sebe, koji ove događaje nastoje podvrći sebi, na razne načine. Ne! Na stranu teološka pitanja oko prirode ukazanja Kraljice mira, u župi Međugorje se ukazuju plodovi vjere. A njima moramo služiti. Najprije dopustimo da nas duboko prožmu, nakon toga nastavljamo živjeti svjedočeći na razne načine o ljepoti svijeta s Bogom.

Rijetki su mediji koji govore na ovaj način. Njima je do suprotstavljanja, a tko pritom strada nije važno, važno je samo da je novčana dobit što veća. Ćudoređe i etika počeli su napuštati medije onoga trenutka kada su postali tek samo još jedna gospodarska grana. Zarada pod svaku cijenu. Događaji u župi Međugorje idu drugim smjerom, pa ih treba promatrati drugim očima. Mi kršćani bismo to trebali. Ne smijemo dopustiti medijima da nas zavode, zavađaju, truju nam sutrašnjicu. Osim spomenutoga, trenutno trube i o mogućem raskolu u Crkvi na predstojećoj sinodi o obitelji. Istina je, mišljenja biskupa i kardinala su podijeljena, ali to ne znači odmah sukob. Molimo se, mediji o tome uglavnom ne govore, da Duh Sveti nadahne sve uključene da naprave što je najbolje za Crkvu u ovom trenutku. To isto vrijedi i za ukazanja Kraljice mira. Ako smo kršćani, tim nam je putem i onda će sve biti dobro. Ne će Duh Sveti djelovati umjesto nas, nego će nas nadahnuti što činiti i pomoći će tamo gdje zakažemo.