Najviše se, kažu, laže prije izborā i nakon lova. To zvuči poslovično. A razboritu je čovjeku, rekao bi Fran Kurelac, biti opreznu prema poslovicama.

Zašto?

Bisere pučke mudrosti nikada ne brusi puk, nego uvijek pojedinac. A pojedinačno iskustvo, kako god veliko bilo, ne može zbog svoje ograničenosti utemeljiti sveobuhvatnost i opću valjanost kakvu svojataju poslovice. Katkada je upitna ne samo istinitost, nego i ćudoredna vrijednost tih izreka. Neke su do srži pokvarene. Kao ona: „Prvo je Bog sebi bradu stvorio“, koja hulom opravdava porok.

Ne znam koliko lovci lažu. No, izreka o laganju bez sumnje točno opisuje hrvatsko predizborje. Javna je općila, vidi to i slijepac, pred ove izbore za narodne zastupnike u Hrvatskomu [državnom] saboru doista preplavila dosad neviđena bujica laži, bedastoća i uvrjeda.

Glavni su izvor toga smeća visoki državni dužnosnici. Na primjer: Ranko Ostojić, ministar unutarnjih poslova. Gospodin je Ostojić neko vrijeme tvrdio da se na Prevlaci uređuje prihvatni centar za azijske migrante, a onda je, valjda da sačuva turističku posezonu, taj centar prenamijenio za – smještaj policijskih snaga koje će priječiti ulazak migranata u Dalmaciju!

No, još je urnebesnija Ostojićeva „željeznička laž“. Ostojić je 3. listopada tvrdio da pregovori s Madžarima o povratu zaplijenjenog hrvatskog vlaka još traju te da se ne zna kada će Madžari vratiti vlak. Malo zatim, 7. listopada, hrvatska je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović izvijestila javnost da je s madžarskim vlastima dogovorila povrat vlaka za isti dan ili za sutradan. Tu vijest odmah je opovrgnulo Ostojićevo Ravnateljstvo policije priopćajem javnim općilima da je ono to pitanje riješilo još 1. listopada, te da će se primopredaja vlaka obaviti 8. listopada na graničnom prijelazu Beremend – Baranjsko Petrovo Selo.

Čemu taj izgred? Očito su htjeli osramotiti Predsjednicu. No nisu uspjeli. Ne toliko stoga što je madžarski predsjednik vlade Viktor Orbán opovrgnuo priopćaj hrvatskoga Ravnateljstva policije koliko stoga što na dotičnomu graničnom prijelazu nema – željezničkih tračnica!

Koliko je u tim lažima sudjelovao predsjednik Vlade Zoran Milanović? To ne znamo. No one su vrijednosno posve u skladu s bedastoćama i uvrjedama što ih taj iznenadni „domoljub i patriot“ štrca na sve strane. On očito ustrajava na svojoj ekstravagantnoj laži da je Kolinda Grabar Kitarović za predsjednicu Republike izabrana glasovima „nekoliko tisuća“ ljudi. Stoga u biti ne priznaje pravovaljanost njezina položaja. Da nije tako, zar bi se „javna televizija“, koju uzdržavaju porezni obveznici i obvezni pretplatnici, tako podcjenjivački odnosila prema Predsjednici? Možda se varam, ali ne mislim da bi naša „javna“ HTV bez Milanovićeva odobravanja pokazivala manje poštovanja prema hrvatskoj Predsjednici nego tuđinska komercijalna Nova TV.

Kako pak Milanović, s druge strane, žarko ljubi istinu, pokazuje zgoda iz Slavonskog Broda. Tamo se na predizbornom skupu SDP-a („Stranke domoljuba i patriota“) Milanović nazočnima obratio riječima „drugovi i drugarice“. Pa što? Ništa. A onda je drugovima i drugaricama, u napadaju stranačke iskrenosti, otvorio dušu. „U mladosti sam“, veli, „izbjegavao ovaj pozdrav. Mama me je učila da koristim ‘gospodo i gospođe’, ali danas, kada nam upotrebu ove riječi priječe bivši udbaši… E, ne ćeš, majke ti ga!“

Već vidim kako se roguše semantičarske i stilističke cjepidlake, ali molim, budite obzirni. Bila je to bolna ispovijed. U takvim okolnostima lako se pomiješaju značenja, a i slog je zadnja rupa na svirali. Zna Milanović da ono „drugovi i drugarice“ i ovo „gospodo i gospođe“ nisu pozdravi, nego oblici uljudna oslovljavanja, onaj komunističko-socijalistički, a ovaj građanski. Ni ono „majke ti ga!“ nije stvarna Milanovićeva značajka. Milanović je „napola Bruseljac“ i haaški stručnjak za europsko pravo. On ne psuje. Da psuje vjerojatno bi psovao na visokom engleskom. Ali ako psovkom treba ovjeroviti golu laž, eto, psuje i na niskom BHS-u.

Pa što? Zašto navodim tu ispovijed? Da svi mi vidimo kako nam se Milanovića primio građanski odgoj u njegovu roditeljskom domu i da shvatimo zašto se tako odgojeni Milanović onako lavovski borio protiv izručenja “bivših udbaša“ Perkovića i Mustača njemačkomu pravosuđu.

Možda će tada svakom Hrvatu biti jasno: Hrvatska sigurno ne će rasti dok je njezina vlast bude tako nemilosrdno gnojila – lažima.