Kako se bliže izbori za (narodne) zastupnike u Hrvatskomu saboru, u hrvatskoj se javnosti biju sve luđe bitke.

Alex Brown, američki stručnjak za varanje birača, smislio je, raščlanjujući govore predsjednika Obame, Zoranu Milanoviću geslo pod kojim će opet osvojiti vlast. Ništa spektakularno, ali djeluje poticajno. Geslo nije, kao obično, sveza riječi ili jezgrovita tvrdnja. Ovaj put je to samo jedna riječ, samo uzvik: Naprijed! Hrvatski novinski proleteri ne mogu doći k sebi. Iskreno se dive Amerikancu i s neskrivenom zavišću nagađaju koliko će Milanović platiti tu umotvorinu.

I mene je okrznula ta vijest. No nije me uzbudila pomisao na honorar. Mene je očaralo geslo. Ono je u nekom višem smislu – lijepo! Zvuči priprosto, ali tko umije slušati, u njemu jasno čuje kako bučno teče povijest. Tu grmi ruski Вперёд!, tu breca njemački Vorwärts!, tu jaučetalijanski Avanti!, i – da ne nabrajam dalje – u tom geslu sabrano je sve što je napredno. Kruna je svega toga bez sumnje onaj Titov „Naprijed!“ što ga je prije 70-ak godina onako nadahnuto čuo Vladimir Nazor.

To čovjeka ponese! Jer svi mi, bili naprednjaci ili natražnjaci, naravno gazimo naprijed. Dogodi se da katkad tkogod ustukne, ali ni natrag nitko ne ide natraške. Tako i ja, premda me bije glas natražnjaka, bijah ponesen. I već vidjeh: Milanović „jaše na čelu kolone“… A onda se zgranuh. Čekaj malo! Što rade ti ljevaci?! Zar nitko iz SDP-a, ni Milanka Opačić, ni Mihael Zmajlović, ni Siniša Hajdaš Dončić, ni Gordan Maras, ni Branko Grčić, zar nitko s ovu stranu Atlantika nije mogao Milanoviću otkriti taj stari domaći dragulj? Zar ga je doista morao iznova smisliti daleki „priječanin“ Brown?! To je, rekao bi SDP-ov Zlatko Komadina, kada bi mogao vidjeti gredu u svom oku, gora „uvrjeda domaćoj pameti“ nego HDZ-ovo unajmljivanje Nijemca Hans-Wernera Sinna iz münchenskoga IFO instituta za pisanje stranačkoga gospodarskog programa.

Moja se neznatnost tomu smije. Znam da kolonije ne donose sebi gospodarske programe. To njima rade njihove metropole. Stoga me u ovom času više zabrinjava cilj onoga „naprijed“. Dobro – Naprijed! Ali kamo? U procvat? Ili u propast? To je u lijevoj politici najčešće dvojbeno. No kada je riječ o vođama „ljevice“ kakvi su Ivo Josipović i Zoran Milanović, tu nema dvojbe. Njihova je „metafizika puta“ plakativna. Sažeta je u paroli koju su agitpropovci lansirali nakon smrti jugoslavenskoga komunističkog diktatora: I poslije Tita – Tito. U samostalnoj Hrvatskoj ona se razlistala u Milanovićevu borbenu alternativu: Ili mi, ili oni! A Titov negdašnji gardist Josipović u borbi je za drugi predsjednički mandat tu putnu groznicu predstavio kao Pravi put i genijalno prikazao – kružnim crtežom!

Kada bi ta „metafizika puta“ vodila natrag u kakav odumrli umjetnički ukus, ona bi bila zabavna ili smiješna. Ali ona vodi u idolatriju velezločinca kojega je vrijeme temeljito pregazilo prije četvrt stoljeća. Nakon Drugoga svjetskog rata to je čudovište za obnovu Jugoslavije žrtvovalo oko 200.000 i prognalo oko 300.000 Hrvata. Danas mu se, kao što pokazuje njemački dokumentarni film „Ubojstvo u Titovo ime“, u Münchenu sudi za ubojstva Hrvata u Saveznoj Republici Njemačkoj. To međutim malo znači moralno nekrotičnim Hrvatima. Oni i dalje ljubomorno čuvaju u tajnosti njegova zločinačka remek-djela. Gdje? U zatrpanim protutenkovskim rovovima, u zabetoniranim rudničkim oknima, u neistraženim krškim jamama, na neobilježenim grobištima, u nepristupačnim arhivima.

Koliko je ta bolest uzela maha, najbolje pokazuje „konzervativni“ vrisak Milana Ivkošića u Styrijinu Abendblattu (22. veljače 2015.): „Predsjednice, ne uklanjajte Titovo poprsje s Pantovčaka!“ Ivkošić vjerojatno dobro misli Predsjednici. No njegovi su razlozi u toj stvari sve samo ne – razlozi. Danas u Srednjoj i Istočnoj Europi nema države koja službeno štuje svoje komunističke velezločince. U Moskvi su gorostasne brončane kipove svojih „ljudi posebnoga kova“ pokupili s javnih mjesta i strpali ih u „sabirni logor“ pokraj muzeja. Zar Hrvatska treba ostati mimo svijeta? Zar je Tuđman iznevjerio tuđmanizam kada je iz Hrvatske uklonio Titovu Jugoslaviju?

A naša Predsjednica? Ona je na kušnji.

Ona će iznevjeriti tuđmanizam ako iz svoga ureda ne ukloni Titovo poprsje.

U najmanju ruku pokazat će se nedovoljno hrabrom da dovrši Tuđmanovo djelo.