Sve je aktualnije pitanje kako smo uopće došli u situaciju da je od kompletnoga „političkoga sustava” preostao samo narod koji se grčevito uhvatio za prvi članak Ustava budući da mu ništa drugo nije danas preostalo. U vodećim strankama, pri vrhu presporo i u članstvu nešto brže, sazrijeva svijest o tome da je partitokratski model pročitan, kao i sustav održavanja i smjenjivanja na vlasti.

Kako se prema toj spoznaji odnose stranački vrhovi, čine li što da se prilagode, ili pak nastoje zauzdati nove vjetrove proistekle iz prvoga članka Ustava?

SDP je zadovoljan svojim postignućima

Ljevica na čelu s SDP-om umjetno pumpa popularnost vlastitoj „alternativi”, stranci Orah. Rade to sustavno, već mjesecima. Orah je cijepljen na Pantovčaku. Ljevica ne gazi čelnicu, stranku, a niti njezinu politiku bez politike i infrastrukture. Nijedne riječi kritike ili omalovažavanja tipa – Sdp je u odnosu na Orah kamion. Štoviše, svakodnevno je pripuštaju u medije koje mahom nadziru.

Zašto tako?

Zato jer im je od „popularnosti” SDP-a važnije da opstane esdepeova temeljna politika, makar i u drukčijem celofanu.

Osim toga nisu opterećeni sljedećim državnim izborima. Znaju koliko su uprskali, tako da u sustavu „dva mandata njima, jedan nama” na izborima 2015. nemaju što tražiti. Namirit će se i klijentelistički korov koji su s koalicijskim partnerima posijali, i teško će ga se moći iskorijeniti u kratkom razdoblju poslije izbora. Istina, Josipoviću je stalo do drugoga predsjedničkoga mandata, premda ni on, kao ni SDP, nema što ponuditi. Osim pišurije o novoj pravednosti.

SDP može biti i jest zadovoljan svojim mandatom. Hrvatska je dokraja rastrojena po svim šavovima. Dokaz zadovoljstvu je godišnje izvješće premijera Milanovića Hrvatskom saboru. Što je stanje države i nacije lošije, Milanovićev je izvještaj bolji. Partija živi u partijskom svijetu, mimo naroda. Svojim suprotstavljanjem narodnom referendumu za demokratizaciju izbornoga sustava, dala je do znanja da je zadovoljna ustaljenim ritmom smjenjivanja. Lomljenje referenduma prepustila je partneru iz pročitane priče „dva mandata njima, jedan nama”.

Usisavanje oporbe i čekanje inozemnoga programa

Na drugom kraju batine stvar je drukčija. HDZ, koji se pokazao i kao loša oporba katastrofalnom SDP-u, drži se prokušane metode. Tko nije s nama, jao njemu. Pod izgovorom „koaliranja” pretvorila se u veliki usisavač. S tezom, koga ne usisamo taj je protiv Hrvatske, za Josipovića i SDP.

Usisavanje dolazi kao nadomjestak za očitu činjenicu da godinu dana prije izbora nemaju sveobuhvatni program izlaska iz krize. To znači da nisu spremni za eventualne prijevremene izbore, premda su ih deklarativno zazivali, strahujući da do njih ne dođe. Napokon, gospodarski im se program radi u inozemstvu, u Hrvatsku stiže u srpnju 2015. Što ako program ne bude dobar, ili bude dobar kao i Plan 21? Tko će ponuditi bolji? Zašto je uspješni Tuđman radio program doma?!

Nedavno je EU u svom pretjeranom normativizmu dala direktive što i kako s prejakim usisavačima. Kako funkcionira to kućansko pomagalo? Usisava prašinu i sve što mu se nađe na putu, danas postoje usisavači s daljinskim upravljanjem s ugrađenim senzorima! Svrha svakoga usisavanja je čišćenje. Usisavač nema osjećaj za „alternativu”. Svejedno mu je hoće li sa smećem usisati i, recimo, nešto vrijedno, što će se na kraju pomiješati sa smećem i završiti u kanti za otpad.

Taktiku – nemam program, ali imam usisavač – potiče, među ostalim, postojeći izborni sustav. Karakteristika joj je da privlači političare tipa socijalističkoga omladinskog liberala i nedemokratskoga demokršćana.

Jedina kakva-takva alternativa postojećem nepodnošljivom stanju „na cjelokupnom području Republike Hrvatske”, može se dogoditi na terenu koje ne nadzire „ljevica”. To je područje, međutim, teren nemilosrdnoga čišćenja. I dok s pozicije vlasti SDP „outsorcingom”, „spin offom” i „in housom” čisti teren javnoga sektora kako bi se klijentela lakše i što brže prikopčala na državnu pipu, HDZ sređuje oporbeno dvorište. Usisava od seljaka do zagorskih demokrata, od penzića do pravaša, od liberala do demokršćana. Ali to usisavanje ne naziva „outsorcing”, „spin off” i „in hous”, već sporazum o prijeizbornom i poslijeizbornom koaliranju.

A narod traži nešto sasvim drugo, nešto što neprestanim šišanjem dvorišta ne stigne izrasti.

Iznuđivanje ljevice ljevicom i desnice desnicom

HDZ neki dan priznaje kako je, dok je bio na vlasti, donosio čak i promjene Ustava pod prijetnjom „ucjene” (Ž. Reiner) SDP-a. Kako vjerovati stranci koja se daje iznuđivati do te mjere da je pristala na diskriminaciju hrvatske dijaspore svedene na svega tri zastupnika?

Je li HDZ zbog nečije iznude u dva mandata koalirao sa SDSS-om, ojačavši time „etnobiznismena” Pupovca do mjere Milutina Baltića, pričuvnoga i nedodirljivoga predsjednika države u sjeni? Pouzdaje li se HDZ u logiku „manjeg zla” i u usisavač, više negoli u svoj program o kojemu birači nemaju pojma, baš kao ni o programu K. Grabar-Kitarović?

SDP rezultatima Milanovićeve vlade i Josipovićeva mandata priznaje pak da ih boli šešir za sve osim za narušavanje ustaljene nirvane smjenjivanja na vlasti. Dok je bio u oporbi osam je godina hrkao i „ucjenjivao” one koji su iznuđivanje prihvatili kao političku praksu promjene Ustava. Dolaskom na vlast uz pomoć fatamorgane zvane Plan 21uspio je poraziti i zdravu pamet proglasivši nered, nerad i pad – redom, radom i rastom.

Čini se da je kompletno biračko tijelo „ucijenjeno”. Ljevica ljevicom, desnica desnicom. U međuvremenu narod je stjeran na kopanje po kontejnerima, a Hrvatska u kategoriju banana država. Hrvatski čelnici, primjerice, nemaju pojma da im je država u globalnoj koaliciji protiv džihadista, pa to prvorazredno vanjskopolitičko pitanje Hrvatima iz hotela Esplanade priopćava američki general. Ta činjenica uopće nije zabrinula poziciju i oporbu. Jesu li se obje privikle na bananu kao trajno stanje?

Grijeh struktura ili ugrađena strukturalna grješka

Navodna socijaldemokracija podupire vlastitu alternativu, navodna „desnica” svoju usisava. Što se time dobiva na planu općega dobra? Ništa. Zadržava se postojeće stanje. Postojeće stanje zbog svoje proizvodnje neučinkovitosti, nesposobnosti, podobnosti, klijentelizma, političke korupcije i ostalih nepodopština, nadilazi predizborno navijanje o tome „za koga glasovati”. Sazrijeva svijest: Ma, ni za jedne, niti za druge. Sve je manja izlaznost na državne izbore. Sa stajališta glavnih čimbenika „političkoga sustava” cilj je time postignut. Ostalo je tehnika smjenjivanja i sastavljanja izbornih lista shvaćenih kao sredstvo moći.

SDP je danas na vlasti ponajviše zaslugom jučerašnjega HDZ-a. HDZ će sutra biti na vlasti ponajviše zahvaljujući današnjem SDP-u. To nije koalicija! To je krug. Samo se lošim politikama i rezultatima može u pravilnim vremenskim intervalima ići na ruku glavnim političkim suparnicima i tako izdati svoje biračko tijelo. Tako stvar izgleda kad ju gledamo u linearnom vremenu, ako nismo „zaboravili prošlost” i okrenuli se „budućnosti”. Ako se pak gleda u kružnom tijeku vremena, onda je normalno aktualno podupiranje vlastite alternative s jedne strane i usisavanje s druge.

Vrtnja je na partitokratskom ringišilu izaziva povraćanje. I ne bi se narod dosjetio jadu, kad bi te partitokracije znale prosječno uspješno upravljati državom, o čemu najbolje govore podatci Svjetskoga gospodarskoga foruma. „Podatak pak da je Hrvatska 4. na svijetu po opterećenosti poslovanja otkriva da je sadašnjoj Vladi, a vrlo slično su radile i prošle, zapravo cilj onemogućiti gospodarski razvitak zemlje” (I. Miklenić, GK, Zašto Hrvatska ne može naprijed?).

I tko bi neprestano naizmjence birao stranke čije vlade onemogućuju gospodarski razvitak zemlje? Ne ću reći da je riječ o grijehu struktura političkih stranaka, ali je sigurno u pozadini riječ o strukturalnoj grješci ugrađenoj u izborni sustav. Upravo ona ne dopušta „izlazak iz situacije”. Sve je to argumentirano razotkrila građanska inicijativa za promjenu izbornoga sustava. Taj referendum nam treba. On nije ničiji hir. Uz političku korupciju s pripadajućim „ucjenjivanjem”, postojeći izborni sustav temeljni je uzrok današnjega stanja.

Nenad Piskač/hkv.hr