Postoji priča o gradiću koji je povijesno jako dugo bio „suh“ – u njemu se nije točio alkohol. Ali onda je jednog dana jedan poduzetnik odlučio izgraditi – bar. Vjernici, zabrinuti, organiziraše cjelonoćnu molitvu. Molili su Boga neka intervenira. Neka svojom snagom spriječi otvaranje bara.
I nedugo nakon molitve, nad gradićem se nakupiše tmasti oblaci, sjevne nekoliko puta, a onda udari grom pravo u novoizgrađeni lokal, koji izgori do temelja.
Vlasnik bara tuži lokalnu crkvu tvrdeći da su za požar krive molitve vjernika ali crkva unajmi odvjetnika koji na sudu ustvrdi da crkva, niti molitve vjernika, nisu odgovorni za nastalu štetu.
Nakon tih početnih izjava, dviju strana u procesu, sudac ustvrdi: „Ma kako god ovaj slučaj završio, jedna je stvar jasna – vlasnik bara VJERUJE u snagu molitve, a vjernici NE VJERUJU u snagu molitve.“
Jesmo li se prepoznali?
Dobra je molitva i dobro se je moliti ako nije preskupo …
Dobro je vjerovati Bogu ali ako je baš jak vjetar i veliki valovi …
Ako je veća cijena od moguće koristi, e onda …
Zato je valjda nama Petar onako najviše pri srcu.
Lako plane, lako obeća, još lakše zataji.
Ali se barem pokaje.
I zaplače.
Gorko.
Dobro, Petru bismo trebali barem priznati da se je usudio izići iz lađe.
Biste li vi to učinili, da ste bili na njegovom mjestu?
Teško. Ja bih barem tri puta prije promislio, a i posavjetovao bih se s nekim.
Sjetim se samo nekih drugih životnih „lađa“ iz čije udobnosti i sigurnosti nisam se htio ni pomaknuti.
A ovdje je još i oluja bjesnila.
Petar je stijena na kojoj je Bog izgradio Crkvu svoju, Petar je simbol Crkve, a to onda znači da je i simbol svih nas vjernika.
Petar je simbol Crkve koja često krivo shvaća Isusa.
Crkve koja često u kušnjama napušta Isusa.
Crkve koja se bori sa svojim sumnjama.
Crkve koja je često malovjerna.
Koliko smo samo puta imali osjećaj da smo ostavljeni sami na svojoj lađi, da nas je Isus poslao tamo „na drugu obalu“, dok je on ostao obaviti neke svoje poslove?
Koliko se je samo puta tada naoblačilo, vjetar je zapuhao, a valovi su zaprijetili potopiti nam lađu?
I onda bi se Isus pojavio i tražio bi od nas … nemoguće … da iskoračimo iz te naše ljudske sigurnosti i da krenemo prema njemu.
I, nakon nekog oklijevanja, kad manjeg kad većeg, mi bismo krenuli ali već nakon nekoliko koraka počeli bi tonuti, utapljati se, jer je naša „vjera mala“, jer smo malovjerni, jer sumnjamo u svoga Boga.
Sreća naša da naš Bog zna koliko smo slabi i da nam pruža svoju ruku.
Bog ne traži od nas nemoguće ali traži taj jedan korak, traži da iskoračimo prema njemu.
Zbog vjetra i zbog valova neki među nama odluče nikada ne izlaziti iz broda. Ako iziđem iz broda, misle oni, tek ću se tada morati suočiti s pravim problemima, ovako … ipak je sigurnije u brodu.
Ali tko nam jamči da će ovaj naš brod, da će ovaj naš svijet, izdržati nalete oluje?
Eileen Guder kaže: „Da, možete živjeti na zdravoj hrani kako biste izbjegli čir, možete ne piti kavu, pivo, vino kako biste sačuvali jetru, možete odlaziti u krevet rano, kloniti se noćnog života, možete izbjegavati sve kontroverzne stvari, voditi brigu samo o svojem poslu, ne uplitati se u tuđe probleme, trošiti novac samo na ono najnužnije, štediti maksimalno – i opet možete slomiti vrat kada ulazite u kadu. I neka vam bude, bolje niste ni zaslužili.“
Dakle gdje ste mi vi danas?
Jeste li se udobno smjestili u svojem brodiću?
Jeste li se opskrbili pojasevima za spašavanje?
Jeste li ponijeli signalne rakete? Dovoljno zaliha hrane i vode? Radio stanicu?
Je li vam možda ipak jedna noga u brodu, a drugom ste zakoračili preko brodske ograde?
Možda ćete se i ovaj put vratiti u brod, ne smočivši noge, jer zar nije vjetar pojačao?
Zar valovi nisu sve veći i veći?
Ali koji to glas čujete? Tko vas to zove?
Možda će i ovaj put Gospodin proći, a vi ćete njegov poziv zanemariti?
Možda.
Ali Gospodin i dan danas traži one koji su voljni iskoračiti iz broda i slijediti ga.
Što vam se može dogoditi ako iziđete iz broda?
Dvije stvari.
Ako iziđete iz broda i ako ne uspijete, a to će vam se sigurno ponekad (i ne samo ponekad) dogoditi, Isus će biti tu i prihvatiti će vas, a ono drugo, svako malo hodati ćete po vodi.
Ali ne zato što je vaša vjera jaka nego zato jer je Božja ljubav prema vama jača od svega.
