UVIJEK NEDJELJOM (Lk 11, 1-13) 28. srpanj 2019.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Pronašao sam negdje priču o tome kako je neki čovjek pomagao susjedu bojadisati fasadu kuće. Taj je susjed imao malenog crnog psića koji je imao jedan svoj poseni ritual. Otišao bi do stražnjih vrata kuće i tu bi uporno lajao sve dok netko od ukućana ne bi čuo njegovu poruku i pustio ga vani, na dvorište.

Jednog dana, priča čovjek, dok je bojadisao fasadu, a nitko od domaćina nije bio kod kuće, mali je psić ponovio svoj svakodnevni ritual, došao je do vrata i lajao … i lajao … ali uzalud. Lajao je čitav dan.

Tužno je što mali psić nije bio u stanju pojmiti da je svo njegovo lajanje potpuno beskorisno. Nikoga nije bilo kod kuće tko bi ga mogao čuti i otvoriti mu vrata.

Možda se puno nas ponekad osjeća kao ovaj psić.

Molili smo se i molili za nešto i činilo se da odgovora nema.

Činilo se da nikoga nema doma.

Ako ste se prepoznali – ne brinite – niste sami.

Kroz Sveto Pismo susrećemo brojne Božje sljedbenike koji vape, a čini se da njihove molitve ostaju neuslišane.

Dva su najveća primjera bili apostol Pavao i – sam Isus.

Pavao je molio Boga, molio ga je tri puta, da mu „izvadi trn iz tijela“ ali Bog to nikada nije učinio. Isus je molio Oca da ga „mimoiđe ova čaša“ – ali uzalud. Očito njihovim molitvama nije odgovoreno kako su to oni željeli.

Dakle nismo sami.

Međutim kako sada povezati Isusove riječi iz današnjeg čitanja?

Zar sam Isus ne govori tražite, pitajte, kucajte i dobiti ćete odgovor?

Da, Isus je to uistinu rekao i te njegove riječi su istinite.

Ali trebali bi ponajprije razumjeti što je to molitva prije nego što budemo u stanju razumjeti istinu i snagu Isusovih riječi.

Molitva je jedna od stvari naše vjere koja se ponajviše krivo shvaća i krivo primjenjuje. I sve dok ne shvatimo narav molitve i kako Bog odgovara na naše molitve biti ćemo frustrirani baš kao onaj mali psić. Nitko nije odgovarao na njegovo lajanje, nitko ne odgovara na naše molitve.

Za mnoge ljude, za mnoge kršćane, molitva je obavljanje čarolije. Puno je tako zvanog „religioznog štiva“ koje podržava takvo razmišljanje. Ljudi često vjeruju da ukoliko izgovore prave fraze ili ako se služe odgovarajućom tehnikom da će onda zasigurno uvjeriti Boga da usliša njihove molitve.

Postoji jedna stara priča o starom mudracu kojeg je neprestano gnjavio neki mali miš koji bi se igrao oko njega dok bi ovaj molio. Kako bi ga konačno zaustavio on nabavi mačku i držaše je sa sobom u svojoj sobi gdje je molio.

Ali to nikada nije objasnio svojim učenicima – zašto odjednom ima mačku.

I tako jednog dana, mudrac krene hodnicima i primjeti da svaki od njegovih učenika ima mačku u svojoj sobi. Nakon što su vidjeli svog učitelja s mačkom, pomislili su da je imati mačku tajna uspješne molitve.

Ova je priča priča o mnogim današnjim kršćanima. Mnogi vjeruju da moraju učiniti nešto posebno kako bi ih Bog čuo i kako bi odgovorio na njihove molitve. Zato je danas nastala prava pomama, poglavito po internetu, za najnovijim molitvenim tehnikama.

Ali molitva nije trljanje čarobne Aladinove lampe.

Molitva ne znači napisati pismo sa svojim željama Djedu Božićnjaku.

Molitva je intimna komunikacija sa samim Bogom.

Ona je jednako prirodna kao i naš razgovor s osobom koju volimo i kojoj vjerujemo. I što je još važnije, molitva je mirovanje i tišina i slušanje Boga. Ona je naša preobrazba pomoću onog što Bog nama poručuje.

Molitva je vitalna za nas, jer kako možemo očekivati biti u odnosu s Bogom ako s Bogom ne komuniciramo?

Sam nas je Isus podučio ovoj lekciji.

Dovoljno je pročitati Evanđelje po Luki i u njemu ćete pronaći Isusa koji dosljedno moli u svakom razdoblju svojega života. Moli kada osjeća Božji poziv u svojem životu, moli prije nego će izabrati svoje učenike. Isus moli kada služi i kada iscjeljuje druge ljude, moli dok osjeća svu zahtjevnost i sve pritiske svojeg poslanja. Isus moli dok je suočem s križem i moli dok umire na križu. Isus neprestano moli, jer treba neprestano biti povezan sa svojim Ocem u molitvi. Bog, njegov Otac, izvor je Isusove snage.

Učenici su opazili da Isus čitavo vrijeme moli i konačno su shvatili i rekli su mu: „Nauči nas moliti.“ Opazili su da je molitva nešto jako bitno za Isusa i htjeli su i sami naučiti kako moliti.

Zatim slijedi snažna lekcija o molitvi.

I nije to lekcija iz tehnike moljenja.

Nije to lekcija o pravilnom izgovoru.

Nije to lekcija kako uvjeriti Boga u nešto.

To je lekcija o ustrajnosti.

Kroz priču o čovjeku koji kuca na susjedova vrata usred noći i o riječima pitajte, tražite i kucajte – Isus nam govori da je učinkovita molitva – ustrajna molitva.

Učinkovita molitva je neprestana povezanost s Bogom.

I nije tu riječ što mi možemo dobiti od Boga nego je riječ o tome što mi primamo od Boga.

A to je velika razlika, morate priznati, jer često ono što mi želimo od Boga i ono što mi primamo od Boga jesu dvije potpuno različite stvari.

Možda ako ovo shavtimo konačno promijeni naše dileme zašto neke naše molitve bivaju neuslišane. Možda je Bog na njih odgovorio, a nama se jednostavno nije svidio odgovor.

Netko je jednom rekao da Bog na naše molitve odgovara na četiri načina:

Da.“

Ne.“

Čekaj.“

Šališ li se ti to?“

Djelije pojednostavljeno ali puno je istine u tome.

Bilo je dana u mome životu kada sam molio i molio Boga da mi usliša moje želje, ispuni moje molbe, ostavri moja nadanja.

Ali moje molitve nikada nisu bile uslišane ili sam barem ja tako mislio.

Ja sam to nazvao (naravno kasnije) „pazarski odnos s Bogom“ i otkrio sam (naravno kasnije) da ono što sam ja želio nije bila prava stvar za mene.

Bilo je dana u mom životu kada se je činilo da Bog zna da ja još uvijek nisam spreman za odgovor na moju molitvu ili „timing“ nije bio pravi i Bog je tražio od mene da pričekam i da se strpim.

Mi bismo trebali imati na pameti da Bog uvijek odgovara na molitve. Možda nam ne daje odgovore koje bismo mi htjeli ili nam ne odgovara onda kada nama to paše ali Bog nam uvijek daje svoje odgovore. I uvijek će nam ih davati vodeći računa što je u određenom trenutku u najboljem interesu za nas.

Ima jedna pjesma „Thank God for unanswered prayer“ _ „Hvala Bogu na neuslišanim molitvama“ – e, kad bi je svi znali pjevati.

Postoji jedna divna izreka: „Molitva nam ne daje ono što mi želimo, nego nam molitva pomaže željeti ono što nam treba.“

Koliko je samo istine u tome.

Molitva ne nastaje kako bi mijenjala Božje odluke ili u nešto uvjeravala Boga, molitva nastaje od Boga kako bi promijenila – nas. Molitva je duhovna disciplina kroz koju se mi oblikujemo u Isusove učenike.

U svojoj knjizi „Smisao molitve“ Harry Emerson Fosdick kaže:

Neke stvari Bog ne može dati osobi sve dok ona nije pripremile i očvrsnila svoj duh ustrajnom molitvom. Takva molitva čisti kuću, pere prozore, vješa zavjese, postavlja stol, otvara vrata, sve dok Bog ne kaže: „Kuća je spremna. Sada mogu gosti ući.“

O tome je danas riječ.

Kada pitamo dovoljno dugo, tražimo dovoljno uporno, kucamo dovoljno snažno i molimo dovoljno ustrajno, nešto se tada dogodi – u nama. Naši motivi i naše želje se mijenjaju. Kao da ustrajnost naše molitve postaje oštra sjekira koja razbija led koji je okovao naše srce i našu dušu. Tada moć i mudrost Božja ulaze u nas i mi se počinjemo oblikovati po Božjoj volji.

Rečeno je da oni koji mole ustrajno da su poput mornara koji su baculi sidro na stijenu. I dok vuku sidro oni misle da vuku stijenu prema sebi ali oni ustvari vuku sebe prema stijeni.

To je ono što ustrajna molitva čini.

Ona nas vuče bliže stijeni. Bliže Bogu Svemogućem.

I dok se mi mičemo sve bliže Bogu u molitvi mi otkrivamo da ne dobivamo ono što mi hoćemo od Boga.

Mi dobivamo nešto puno bolje.

Dobivamo ono što – trebamo.

Dobivamo ono što Bog želi.

Otkrivamo da što se više približavamo stijeni da mi počinjemo željeti ono što Bog želi. I tako ono što mi pitamo, ono za što mi kucamo i tražimo postaje ono što Bog tako silno želi nama dati, a ne može nam dati na silu nego tek kada mi to svojom slobodnom voljom prihvatimo.

I tada se obistinjuju Isusove riječi da ono za što molimo mi uistinu i primamo.

Share the Post