A čuvši da je Ivan predan, povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, Put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska – narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. Otada je Isus počeo propovijedati: “Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!” Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: “Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!” Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim. I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu.

(Matej 4, 12-23)

suhe … prazne

poderane …

stoje na obali

mreže

ostavljene …

Od kraja mjeseca studenog prošle godine u društvu smo, svake nedjelje, evanđeliste Mateja.

O čemu sve Matej nije pisao?

O posljednjim vremenima, o Ivanu Krstitelju, o djetetu Isusu, o bijegu Svete Obitelji u Egipat. Prošle smo nedjelje slušali kako je Ivan krstio Isusa. I znamo da je Isusa Duh odveo u pustinju. Također znamo kojim je kušnjama Isus u pustinji bio izložen.

Ali danas priča dobiva jedan potpuno novu dimenziju.

Danas, nakon izlaska iz pustinje, Isus započinje svoju kampanju inauguracije kraljevstva nebeskog. Započinje Isusov javni život i to u svoj svojoj punini. Ali, rekli bismo, oboružani svim suvremenim znanjima i vještinama, kada je u pitanju PR („odnosi s javnošću“), da Isus to čini na nevjerojatno čudan način. Da ne kažemo loš način.

Gdje Isus započinje svoju kampanju?

U Kafarnaumu!

U Kafarnaumu??

Tko je od nas ikad čuo za Kafarnaum?

Ali neka vas to ne deprimira, jer većina Isusovih suvremenika također nikada nije čula za taj gradić. U ono vrijeme Kafarnaum je brojio nešto više od 1000 duša, bilo je to ribarsko naselje na rubu Galilejskog mora. Nije to bio nikakav trgovački ili politički centar. Kratko rečeno mjesto poznato po ničemu posebnom.

Ali Isus ne samo što bira jednu takvu zabit za početak svoje kampanje, nego on baš tu, u Kafarnaumu, započinje okupljati pomalo čudne likove za svoju družinu.

Koga bi mi na njegovom mjestu birali?

Pa sigurno vješte organizatore i komunikatore, stručnjake za promičbu i marketing, mahere za pravne smicalice, ljude koji znaju kako namaknuti novac za kampanju, spin doktore svakako, ljude koji su od moći i utjecaja, jer bez njih se ništa ne može. Logično, zar ne?!

Ali Isus čini sve obratno.

Izabire dva para braće koji su obični ribari. Bira ljude koji vjerojatno ne znaju ni čitati ni pisati. Bira ljude koji su čitav svoj život proveli u svojem brodu i to u krugu od nekoliko desetaka kilometara daleko od svojega doma. I ne samo da će mu oni teško osigurati kojeg sponzora nego vjerojatno nemaju ni za nove mreže, jer neke od njih Isus zatiče u krpanju svojih mreža.

I još nešto. Kod ovakvih kampanja od presudne je važnosti retorika kojom se obraćate potencijalnim sljedbenicima. Treba znati odabrati riječi, sastaviti govor i biti originalan. A Isus, po mjerilima ovoga svijeta, tek sada čini krivi potez.

Što on govori?

„Obratite se, jer približilo se kraljevstvo nebesko.“

Zvuči li vama ovo nekako poznato?

Pa ovo je ista poruka koju je izvikivao okupljenima i Ivan Krstitelj?!

Ivan je baš zbog ovih riječi i završio u zatvoru. Kralj Herod, čuvši da Ivan govori kako dolazi novo kraljevstvo, logično zaključuje da to novo kraljevstvo mora imati i novoga kralja. Progutao bi on Ivanove kritike po pitanju preljubništva, ali preko diranja u vlast ne može i ne želi.

I koliko je onda pametno Isusu započeti svoj prvi javni nastup baš istim onim porukama koje su Ivana strpale iza rešetaka?

Zaključak je jasan: Isusova kampanja nije mogla početi na gori mogući način.

Pa trebao je poći od Jeruzalema, potražiti „odlikaše“. Tu je izbor vrsnih suradnika neusporedivo veći nego u nekoj galilejskoj zabiti koja se zove Kafarnaum. Trebao je savjetovati se s iskusnim vukovima na vjerskoj sceni, s farizejima i pismoznancima, trebao je obaviti neke konzultacije, jer ne bira on nadničare nego bira ljude kojima će povjeriti svu odgovornost za uspostavu kraljevstva nebeskog.

Isusov izbor Šimuna, Andrije i sinova Zebedejevih, Jakova i Ivana, u suprotnosti je sa zdravom poslovnom logikom bilo kojeg poduhvata.

Ali potez, kojeg Isus čini, zadivljujući je potez!

Jedini pravi!

Bog bira ribare.

Zašto bira ribare?

Bog je zainteresiran doći do običnih ljudi. Do vas i do mene.

Do, kako nas ono zovu, „malih ljudi“. Do prosječnih ljudi. Do regularnog svijeta.

Da je Isus izabrao elitu, da je izabrao isključivo „odlikaše“, skorup svojega vremena – većina nas bi definitivno otpala. Mi bismo stekli dojam, vidjevši s kojim se je ljudima Isus okružio, da je to samo za odabrane. Za elitu. Za kastu. Za članove njegove partije. Samo za neke.

I mi bismo slegnuli ramenima i odmahnuli rukom.

Ne bi odbacili svoje mreže, nego bi ih i dalje krpali, bacali ih i nadali se. Čekali bi.

U tome je veličina Isusovog izbora. On je krenuo iz Kafarnauma kako bi se ispunilo proročanstvo kojeg je objavio Izaija prije 700 godina, a o kojem govori današnje prvo čitanje (Izaija 8,23 9,3), ponovio je Ivanovu poruku o dolasku kraljevstva nebeskog, jer je to poruka nade i spasa za sve nas, ali Isusov izbor onih koji će naviještati Evanđelje i dolazak kraljevstva nebeskog daje nam realnu nadu da ako Isus može iskoristiti priproste ribare onda može iskoristiti i svakoga od nas.

Jer njegov poziv ne glasi „Tražim učenike – Samo ribare!“.

Isus zove sve ljude!

Isusov poziv se čuje i dan danas. Isus nas zove da odbacimo svoje mreže, zove nas da odbacimo sve svoje navezanosti na ovaj posrnuli svijet, zove nas da se  oslobodimo svih ovisnosti kojima nas je umrežilo ovo naše okruženje, zove nas da se odmaknemo od ustajalih voda ove kulture i da krenemo s Kristom u novi život i budemo „ribari ljudi“.

Kraljevstvo nebesko nije u nekoj budućnosti, nego je tu, među nama. A za u njega ući potrebno je pokajati se, obratiti se, odbaciti mreže u kojima su nas naši grijesi ulovili, i potrebno je odgovoriti na Isusov poziv.  

Od dana kada je Isus u Kafarnaumu stupio na javnu scenu, kada je navijestio da se je približilo kraljevstvo nebesko, kada nas je pozvao na obraćenje i kada je rekao: „Hajdete za mnom!“, od tada više nije moguće stajati sa strane, krpati mreže i čekati da nam naiđe neka – bolja ponuda.

Kraljevstvo nebesko i Isus Krist od nas zahtijevaju jasan i brz odgovor.

Hoćemo li ostaviti svoje mreže?