Putujući tako u Jeruzalem, prolazio je i naučavao gradovima i selima. Reče mu tada netko: “Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?” A on im reče: “Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.” “Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ‘Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ‘Ne znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ‘Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A on će vam reći: ‘Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!'” “Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.”

(Luka 13, 22-30)

USKA VRATA

gomila se gura

nervoza raste

gužva je sve veća

a vrata su tako uska

a sada se još i

zatvaraju …

Danas stojimo pred vratima. Stojimo pred uskim vratima. I nismo sami. Puno ljudi pokušava kroz njih proći. Ali puno njih također traži šira, komotnija vrata. Odustaju od uskih.

Jesmo li spremni? Ili se premišljamo?

Nitko ne voli uska vrata. Teško se kroz takva prolazi. Za proći kroz uska vrata potrebno je puno se toga odreći. Puno toga odbaciti. Puno toga ostaviti što si do sada neprestano sa sobom teglio. I još se moraš i silno potruditi kako bi s ove prošao na drugu stranu.

Mi puno više volimo široka vrata. Komotna. Na njima gužve nema. Prolaziš kroz njih s lakoćom. Bez problema. I sa sobom sve svoje nosiš. I sve ide bez muke i truda. Bez napora.

Međutim život nas u jednom trenutku, prije ili kasnije, dovede pred uska vrata. I nema nam druge nego valja nama kroz njih proći. Na drugu stranu. Ali gužva je velika. I gomila je nervozna, jer kako se čini, vrata se zatvaraju.

A drugih vrata nema.

Isus danas čuvši pitanje: “Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?”, ne želi ući u raspravu, ne želi ulazak u Kraljevstvo Božje svesti na akademsko pitanje. Isus ne želi o tome nikakvu teorijsku raspravu.

Umjesto konkretnog brojčanog odgovora, umjesto licitiranja s brojevima, umjesto statistika i projekcija Isus kaže: “Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.”

Isus tu temu postavlja jako osobno.

Kao da kaže tom koji pita: „Čovječe, pa ti kažeš da si zabrinut koliko će se ljudi spasiti? Pogledaj se u zrcalo i upitaj se – hoćeš li se ti spasiti? Da, sigurno da postoji realna opasnost da se mnogi ne će spasiti, ali ti vodi računa neka se tebi to ne dogodi. Ja te sada na to upozoravam. Ne teoretiziraj nego djeluj.“

O kojim to vratima Isus govori?

Isus govori o vratima koja vode u spasenje. O vratima koja vode u vječni život. O vratima koja vode u Kraljevstvo Božje. Ali ta vrata ne će neprestano stajati otvorena. Doći će vrijeme kada će za prolaz biti – prekasno. Zato nas Isus upozorava da je sada vrijeme prolaska, sada prije nego bude prekasno.

Jer ne znamo ni dana ni časa.

Isus govori o „uskim vratima“ ali govori isključivo o jednim vratima. Nema govora o više vrata. A to je baš ono u što ljudi danas vole vjerovati. Vole vjerovati da postoji više vrata, da postoji mnogo različitih vrata, koja vode u Kraljevstvo Božje.

Pa kažu, možeš izabrati vrata ova ili ona, ovakva ili onakva. Koliko je religija toliko je i vrata. I sva ta vrata vode k Bogu. Svejedno je koja ćeš izabrati. Ili napravi sam svoja vrata. Ma gdje god ih ti postavio, ma kako god ona izgledala, to su tvoja vrata i ona te sigurno vode do Boga.

To je danas dominirajuće mišljenje koje se snažno širi preko različitih proroka New Age-a. To je razmišljanje koje zagovara ova naša hiper-liberalna kultura.

Ali to je krivo razmišljanje. Užasno krivo.

To je razmišljanje pogubno za ljudsku dušu.

Jer iako će, kako Isus kaže, „I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem.“, svi oni moraju proći kroz ta jedna jedina „uska vrata“.

A ta vrata jesu sam Isus Krist.

Vrata su uska i ako želimo kroz njih proći moramo biti svjesni da tu nema mjesta za našu oholost, nema mjesta za sva ta naša silna svjetovna ostvarenja, za naše karijere, za naš novac, za naše titule.

Postoji samo toliko prostora da kroz ta vrata prođemo zajedno s Isusom.

Isus koji ide ispred i mi za njim.

“Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.“

(Ivan 14,6)

Boga nas spašava po svojoj neizmjernoj milosti ali na nama je „truditi se“, na nama je učiniti sve što je ljudski moguće, kako bismo poštivali Božje zapovijedi, kako bismo ljubili Boga iznad svega i bližnjega kao samoga sebe, kako bismo se oduprli sotoni, grijehu, zlu, svijetu i svemu onome što je loše u nama.

Vrata jesu uska ali vrata su još uvijek otvorena. Bog nas zove, poziva nas, pozdravlja nas raširenih ruku. I govori nam: „Uđite, djeco moja! Borite se svom snagom svojom kako biste ušli u Moje Kraljevstvo dok su vrata još uvijek otvorena.“

Jer možda već sutra vrata će se zauvijek zatvoriti.