I dok su neki razgovarali o Hramu, kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče: »Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.« Upitaše ga: »Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?« A on reče: »Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ‘Ja sam’ i: ‘Vrijeme se približilo!’ Ne idite za njima. A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.«

Tada im kaza: »Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba.« »No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja.«

»Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti.« »Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.«

(Luka 21, 5-19)

Što nam donosi budućnost?

Što nam donosi budućnost na polju znanosti, tehnologije, gospodarstva, financija, energenata, mode, zabave, zdravlja, ekologije, politike? Što nam donose budući sati, dani, mjeseci, godine?

O budućnosti možemo samo nagađati, špekulirati, a nama je to najdraže od svega. Sve bismo dali kako bismo mogli baciti pogled u sutrašnjicu, pa zato i tolika pomama za različitim anketama, prognozama, horoskopima, tarotom, za čitanjem iz dlana.

Danas gatare, vidovnjaci, astrolozi, hiromanti, vračevi i šamani New Age-a dolaze na svoje. Za njih nikada više mušterija i bolje zarade. Što iz straha pred budućnošću, što iz puke znatiželje, ovo tržište iz dana u dan sve više buja.

Živimo u međuvremenu, ali smo opsjednuti budućnošću. Trese nas strast za prognoziranjem. Žurimo u novi dan zaboravljajući na ovaj današnji i ne izvlačeći pouke iz onog jučerašnjeg.

Ni mi kršćani nismo ništa manje opsjednuti prognoziranjem. Ako ne gatanjima, a onda o tome kada će nastupiti „kraj svijeta“. Muči nas dan kada će biti Sudnji dan. Kao da smo zaboravili Isusove riječi: „A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.“ (Marko 13, 32)

Zašto tako silno želimo otkriti budućnost?

Sve se svodi na pitanje moći. Onaj koji zna buduće događaje taj ima moć i kontrolu. Jer tada, misli čovjek, ja ne bih bio bespomoćna žrtva lošeg vremena, prometnih nesreća, krvavih ratova, teških bolesti, propalih poslova. Ljudi žele da im sve ide po planu i žele spriječiti da im bilo što krene naopako. Žele imati apsolutnu kontrolu nad svojim životom.

Zato je smrt nešto o čemu čovjek najmanje želi razmišljati. Poduzima sve moguće kako bi postao „besmrtan“ ili kako što više produžiti svoj život. Zato mu treba pogled u ono „sutra“. Zato i vlada nervoza, sebičnost i strah od smrti. Strah od neizvjesne budućnosti.

Čovjek s velikom pozornošću pokušava otkriti znakove koji bi mu dali i odgovore na njegova pitanja. Ali mi ljudi loše čitamo znakove. U tome ništa nisu bili bolji ni Isusovi učenici. Danas ih nalazimo kako se dive Hramu u Jeruzalemu. Dive se divnom kamenju i zavjetnim darovima. I za pretpostaviti je, diveći se Hramu, njegovoj monumentalnosti, da u biti razmišljaju da će i oni biti tako dugovječni i tako silni i moćni.

Ali Isus ih po običaju šokira. Najavljuje uništenje Hrama. I logično je da ustrašeni učenici žele čuti kada će se to zbiti.

Žele znati prema kojim znakovima mogu predvidjeti tu tešku budućnost.

Ali Isus se ne bavi gatanjima i jeftinim prognozama kao što je to ljudski običaj. Znakovi o kojima Isus govori nisu neki tajanstveni znakovi. Ti su znakovi očiti, čak i učenicima koji nisu baš najbolji u čitanju znakova. Zato Isus drži malu lekciju učenicima prije nego što će odgovoriti i na konkretno pitanje o sudbini Hrama.

Isus pokušava učenike naučiti da izvor njihovog mira i sigurnosti nije „hram Gospodnji“ nego da je to „Gospodar hrama“.

Da nije sigurnost u svijetu i njegovim dostignućima nego da je sve u Božjim rukama.

Današnje čitanje nije primarno priča o tome što će se događati kada se Isus opet vrati, nego je prije svega priča o tome što bismo mi kao Crkva Kristova trebali činiti dok se Krist ne vrati.

Ključne riječi su: »No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja.«

Dakle nama je svjedočiti Krista „prije svega toga“.

I cijena tog svjedočenja biti će izuzetno visoka. Ali ono najbitnije glasi:

„Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.“

Isusove nas riječi pozivaju na postojanost, strpljenje i vjeru usred ovog našeg svijeta koji je tako često neprijateljski raspoložen prema kršćanima. Pozvani smo svjedočiti, i da, čekaju nas brojne nevolje, ali pozvani smo na vjeru koja je spremna dignuti svoj pogled visoko i dalje prema obećanju kojeg nam je sam Bog dao.

Današnje čitanje je poziv na život u vjeri, a ne u nervoznom prognoziranju budućnosti.

Poziv na život u ustrajnosti usprkos tolikim nevoljama. Poziv na život u vjeri u Boga koji vjeruje u nas.

Hrvatska prolazi svoje teško razdoblje. Danas u Hrvatskoj javno svjedočiti Krista znači da će društvo „podignuti ruke na vas“ i da će vas „progoniti“. I to bi nas trebalo ohrabrivati, jer sve su to znakovi nadolazećeg Kraljevstva Božjeg. Znakovi o kojima Isus govori.

Isusa ne zanima precizno odgovoriti (onako kako bismo mi to željeli) što sve to budućnost nosi, ali Isusa zanima precizno nam reći tko nosi tu budućnost. A kada vi znate tko u svojim rukama nosi budućnost i tko je gospodar budućnosti, onda vi znate tko vas drži, vas i svaki vaš trenutak, bilo sadašnji bilo budući, a to vam onda daje sigurnost.

Baš ta sigurnost daje nam mogućnost biti mirnima, jer Isus kaže da će biti s nama i da će nas oboružati riječima kada nas ovaj svijet bude sa svih strana obasipao optužbama i kada nas radi njega bude progonio, a čemu tako zorno u Hrvatskoj svjedočimo u posljednje vrijeme.

U kontekst današnjeg čitanja možemo se zapitati je li Hrvatska nacija, kada je budućnost u pitanju, vrijedna neke nove naše žrtve?

Vrijedi li se boriti za nju i za njezinu budućnost?

Nakon što smo kao nacija, preko noći, zaboravili sve ono što nas je kao naciju i sačuvalo kroz teška vremena, a to su zajedništvo, nesebičnost, domoljublje, obitelj, Crkva i vjera u Boga, čini se da se polako budimo. Hoćemo li se i probuditi u nekoj boljoj budućnosti, od ove trenutačne, ovisi o tome koliko su ljudi koje biramo spremni služiti narodu, a ne svijetu i koliko smo mi kao narod spremni tražiti Boga i služiti Bogu, čekajući drugi Advent?

„Blago narodu kojemu je Bog Gospod.“ (Psalam 33, 12)