Blog

I odmah nesta s njega gube i očisti se.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!« I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.« Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.

Riječ Gospodnja.

(Mk 1, 40-45)

 


 

„Rošada je specifičan šahovski potez.

Svrha mu je bolja zaštita kralja.“

 

Rošada je jedini potez u šahu prigodom kojeg se pomiču dvije figure, a računa se kao jedan potez. Može se obaviti samo jednom tijekom šahovske partije, može biti „velika“ ili „mala“ i u njoj sudjeluju kralj i top. Cilj je rošade zaštititi najmoćniju figuru na šahovskoj ploči. Kralja.

Šahovska ploča sa svojim protagonistima nalik je životu i njegovim akterima. Postoji hijerarhijska matrica na čijem je vrhu kralj, okružen svojom svitom, i pješaci, koji su potrošna roba, čija je uloga očuvanje aktualne vlasti. Bili smo u toj priči i, nažalost, još smo uvijek njezin dio.

Mi pješaci.

Neki od nas možda i dođu do kraja igre, preobraze se u neku elitnu figuru, ali pravila pješaku izrijekom zabranjuju postati kraljem. A pravila je odredio svijet. A mi poštujemo pravila, jer vjerujemo svijetu.

Svijet nam je najprije isprao mozak, onda nas je monokromatski označio, pa nas je unificirao, zatim nam je ograničio kretanje na „64 polja“ i konačno nam je rekao i kako nam se je kretati, odnosno živjeti.

Iz dana u dan sve smo manje čak i pješaci, a sve smo više – pijuni.

Zamislite sebe kao neku od povlaštenih figura.

Kraljica? Lovac? Skakač? Top? Biste li se mijenjali s nekim od pješaka?

Naravno ne! Nema šanse! Ni slučajno!

Svi bismo mi sebe rado vidjeli na kraljevskom tronu, ali tko od nas sanja u životu mijenjati se s nekim tko je bolestan, siromašan, odbačen, potrošan, privremen, izmanipuliran…

I na spomen takve ideje, zgražajući se i kolutajući očima, s nevjericom govorimo: „Pa vi niste pri zdravoj pameti. Tko bi se normalan spustio s visoka tako nisko?“

Pa bilo je takovih. Bilo je.

I ima ih i danas. Ima.

I biti će ih.

Neki su tijekom povijesti zamijenili svoje mjesto s pješacima. Sa slabima, nezaštićenima, ugroženima. S onima koji bi bili istrijebljeni da te zamjene nije bilo. Zamjena se je događala (spomenimo samo recentnu povijest) kod Bleiburga, na Križnom putu, u Širokom Brijegu, na Daksi, u Škabrnji, u Vukovaru…

Jesmo li mi, danas, spremni, u nekom novom srazu dobra i zla, u borbi između „bijelog i crnog“, na šahovskoj ploči od života, zamijeniti svoje mjesto s pješakom? Jesmo li spremni stati u zaštitu pješaka? Onih najslabijih među nama? Nerođenih? Odbačenih? Bolesnih? Osiromašenih? Poniženih? Prevarenih?

U današnjem čitanju svjedočimo još jednom od Isusovih čuda. Sva Isusova čuda u funkciji su njegove misije. A Isus dolazi s poslanjem da grješnici čuju poruku koja će ih odvesti do pokajanja i spasenja, a to onda znači propovijedati o Kraljevstvu Božjem, naviještati radosnu vijest i govoriti o spasenju.

Zbog toga Isus dolazi.

Gubavac, izopćeni čovjek, čovjek koji po zakonu mora biti u izolaciji, krši zakon, dolazi u grad i susreće Isusa.

I što se zbiva?

Isus se zamjenjuje s ovim gubavcem. Ne samo što ga čisti od teške bolesti, ne samo što ga vraća u društveni život, nego mijenja svoje mjesto, svoju poziciju s njim.

Isus je iscjeljivao ljude koji nisu vjerovali u njega, iscjeljivao je ljude koji prema njemu nisu pokazivali poštovanje, iscjeljivao je ljude koji pred njim ne bi kleknuli i zamolili ga, iscjeljivao je ljude koji ga nisu zvali „Gospodine“, u biti iscjeljivao je sve vrste ljudi, a većina njih sigurno nije vjerovala da je on Mesija.

Iscjeljenje nije povezano sa stavom bolesne osobe. U evanđelju po Luki (4,40) stoji: „Kad sunce zađe, dovodili su svi k njemu svoje bolesnike. On je stavljao na svakoga od njih ruke i iscjeljivao ih.“ Obratite pozornost na riječi „dovodili su svi“ i „na svakoga“. Isus nije pravio selekciju onih koje su mu dovodili. Iscjeljivao je sve. Nije nikoga pitao: „Vjeruješ li? Kolika je tvoja vjera?“

Pomagao je svima.

Ali sve to oko Isusa stvara jednu atmosferu koja nije sukladna Isusovoj misiji. Možemo slobodno reći da su Isusova iscjeljenja dovela do svojevrsne histerije, poglavito u gradu Kafarnaumu.

„I pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima.“ (Marko 2,1)

Zato Isus, ne želeći da ga masa glorificira zbog iscjeljenja, šalje ovog očišćenog gubavca svećeniku, kako je to nalagao Mojsijev zakon. Ne želi da ovaj ide unaokolo i da dodatno motivira masu.

Isus je između čekića i nakovnja. S jedne strane mržnja vjerskih vođa, a s druge strane nevjerojatna popularnost kod puka. Očišćeni gubavac ne sluša Isusa nego „propovijeda i razglašava događaj“ što Isusa dovodi u situaciju da nije u stanju ući u grad nego ostaje na samotnim mjestima.

Isus u biti mijenja mjesto s gubavcem.

Gubavac je u početku bio u divljini, u izolaciji („Neka stanuje nasamo: neka mu je stan izvan tabora.“ / Lev 13,46) i nakon što je sreo Isusa, nakon što ga je ovaj očistio, bio je u stanju vratiti se u grad.

Isus je u početku bio u gradu, a nakon što je očistio gubavca, ostao je izoliran u divljini.

I to je u biti metafora onoga što će se dovršiti na križu.

Mi smo duhovni gubavci koji žive u otuđenju od Boga, u izolaciji od Oca. Mi susrećemo Isusa i tako otkrivamo Kraljevstvo Božje. Ali jedini način na koji bismo mogli izaći iz te izolacije i doći u Božju blizinu, jest da Isus bude odbačen, izoliran, izopćen, mučen, razapet i ubijen.

Kada Isus zamjeni mjesto s nama.

I Isus upravo to i čini po svojoj muci i po svojem križu, jer on uistinu biva odbačen, izoliran, izopćen, mučen, razapet i ubijen. Prema Isusu su se odnosili kao prema izopćenom gubavcu, a mi smo po njegovoj muci, smrti i uskrsnuću prihvaćeni u Božju blizinu.

Jer Isus ide na križ umjesto nas.

„Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.“ (Izaija 53,5)

Isus se je „s nebeskih visina spustio dolje“.

Spustio se je među pješake. Došao je među nas.

Kako bi nas oslobodio od grijeha. I zaštitio. Od smrti vječne.

I ne zaboravimo što nam je rekao.

„Idi pa i ti čini tako!“ (Luka 10,37)