Blog

“Učio ih je kao onaj koji ima vlast.”

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U gradu Kafarnaumu Isus u subotu uđe u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Tâ učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.

A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!« Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.

Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.«

I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.

Riječ Gospodnja.

 

(Marko 1, 21-28)


 

On povuče crtu u prašini svojim nožnim palcem.

„Ovo je bojno polje.

Bilo je od kada je Kain ubio Abela.

I ne komplicirajte stvari. To nije sivo.

To je crno i bijelo. Dobro protiv zloga.

Možete upravo sada odabrati stranu.“

(Charles Martin, „Thunder and Rain“)

 

Legenda Cherokee Indijanaca govori o starom poglavici koji mladim članovima plemena govori o unutarnjoj borbi.

„To vam je kao da se dva vuka bore u vama. Jedan je dobar vuk koji želi činiti dobro, a drugi vuk uvijek želi činiti zlo. Ponekad dobri vuk nadjača i pobjeđuje, ali ponekad zli vuk pobjeđuje.“

„Koji će vuk na kraju pobijediti?“ upitaju poglavicu.

„Onaj kojeg budete hranili.“ odgovori mudri starac.

Od onoga dana, kada je Kain ubio svog brata Abela, u ljudskom srcu dva se vuka bore za prevlast. U nama se bori svjetlo i tama. Život i smrt. Dobro i zlo.

Užasna je to borba. Dvije snažne sile bore se za svoje mjesto u našem srcu. Jedna se bori za svetost i dobrotu, a druga predstavlja carstvo zla i grijeha, carstvo zaogrnuto zemaljskom filozofijom sebičnosti i privremene sreće.

Jedan vuk predstavlja strah, ljutnju, zavist, pohlepu, aroganciju, bahatost, laž, nemoral, egoizam, dakle sve ono što  je moralno negativno i sve što je u suprotnosti s dobrim. Govorimo o svemu onome što nas Isus uči da izbjegavamo. Sve te emocije tjeraju nas u grijeh ukoliko dopustimo da zavladaju našim životom.

„Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo. Po nutarnjem čovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim, ali opažam u svojim udovima drugi zakon, koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima.“ (Rimljanima 7, 21-23)

Dakle mi ponekad želimo ono što nam zlo nudi.

Druga strana ovog dualističkog spektra je dobra i predstavlja radost, mir, ljubav, nadu, nesebičnost, poniznost, ljubaznost, žrtvu, dobrohotnost, prijateljstvo, velikodušnost, istinu, suosjećanje, a ponajprije vjeru u Boga i Isusa Krista.

To su kvalitete kršćanina koji pokušava slijediti učenje Isusa Krista. One su moralno pozitivne. Ako ja biram dobro, onda ja moram biti svjestan opasnosti, nevolja, nedaća i patnji s kojima ću se neminovno suočiti. Sotona će iskoristiti moje patnje kako bi me pridobila govoreći mi da je ona u stanju sve učiniti za mene boljim. Jer sotona ne voli gubiti.

Znajući sve ovo, moja griješna narav, govori mi neka idem naprijed i uživam u onom što mi zlo nudi i neka nemam brige za budućnost. A to je u potpunoj oprečnosti s onim što Bog želi od mene.

„Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete.“ (Galaćanima 5, 17)

Međutim mi smo ljudi slaba, griješna bića. Apostol Pavao jako je dobro poznavao ovu tematiku.

„Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim – to činim.“ (Rimljanima 7, 15)

Drugim riječima Pavao proživljava sudar dviju sila, borbu između „dobrih momaka“ i „zločestih momaka“ unutar sebe i priznaje da „dobri momci“ često gube.

Borba između onoga što je dobro i onoga što je zlo, kako u našem unutarnjem svijetu tako i u svijetu oko nas, ukazuje na duboku i temeljnu borbu, na sukob između dobra i zla, koja je dio ljudskog života tijekom čitave ljudske povijesti.

Današnja priča iz evanđelja po Marku priča je o sukobu dvije moćne sile. To je priča o sukobu dobra i zla. Dobra je vijest da je Kraljevstvo Božje blizu i to znači da će u konačnici dobro trijumfirati nad zlim. To nam jamči sam Isus Krist.

Današnja priča Isusovog sukoba sa zlim duhom koji je u čovjeku čini se da je za nas danas neprimjenjiva. Demonska obuzetost danas se eventualno svrstava u nekakve psihijatrijske dijagnoze ili je tema horor filmova. Vrag se prikazuje kao smiješan, žgoljav jadničak, u crvenim tajicama i s trozupcem u rukama.

Ali oprez! Nije to baš sve tako naivno.

Netko je dobro rekao: „Sotona nikada nije opasnija nego kada hoda u baršunastim papučama.“

Danas mi sotonin glas čujemo kako vrišti kroz medije: „Ja živim svoj život po svojim pravilima. Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine?“

Danas nije „politički korektno“ govoriti o grijehu. Pravila više ne postoje. Jedino pravilo glasi: „Čini što te je volja, jer ne postoji apsolutna istina.“ I onda se čudimo što za posljedicu imamo život prepun boleština, depresije, besmisla, zbunjenosti, razočaranja i smrti. Porast depresije i tjeskobe proporcionalan je razini naše pobune protiv Boga i Crkve.

„Tko čini grijeh, od đavla je jer đavao griješi od početka. Zato se pojavi Sin Božji: da razori djela đavolska.“ (1 Ivan 3, 8)

Istina koja izranja iz današnjeg čitanja glasi da Krist ima moć nadvladati destruktivne sile u našem životu. I još jedna dobra vijest, kada zlo pobjegne onda uslijedi mir, jer je sada Krist tu.

Od Isusovih vremena izvanjske stvari dramatično su se promijenile, ali su unutarnje ostale identične. I mi poput Pavla ponekad ne razumijemo svoje postupke, poput Abrahama postajemo nestrpljivi i želimo pomoći Bogu pri izradi plana za naš život (jer mi to znamo najbolje). Sa Davidom borimo se s napastima koje nas  salijeću, a i sam Isus zna i razumije kako je to kada se pitaš jeli te Bog zaboravio i napustio.

Evanđelist Marko želi naglasiti da se sam Bog uključuje u borbu protiv zla koje postoji među nama. I ta se borba ne vodi samo na najvišim razinama politike, industrije i financija, nego se vodi tu među nama, među običnim ljudima kao što smo vi i ja.

Borba protiv zla, pravog protiv krivog, života protiv smrti, nesmiljena je, a odvija se među nama, običnim ljudima. Krist je došao da bi razbio okove grijeha koji nas vezuju za niske životne razine, za koje nas Bog nije stvorio. Krist je došao da bi nas oslobodio demona kao što su oholost i sebičnost.

I ako mi posvetimo svoj život „zlom vuku“, ako ga posvetimo bilo čemu što je manje od Božje riječi onda mi propuštamo život vječni.

Za vrijeme svojeg boravka u komunističkom gulagu Soženjicin piše: „Tek ležeći na truloj zatvorskoj slami, po prvi put sam u sebi osjetio titraje dobra. Postupno mi se je otkrivalo da crta koja razdvaja dobro od zla prolazi, ne između država, niti između klasa, niti između političkih stranaka, nego baš kroz svako ljudsko srce. Ova se crta mijenja. U nama ona oscilira godinama. Čak i u srcima obuzetim zlom jedan mali mostobran dobra se je zadržao. A čak i u najboljem od svih srdaca, ostaje mali kutak zla. Kada bi bar negdje postojali ZLI ljudi koje bi trebalo odvojiti od ostatka ljudi i uništiti ih. Međutim, crta koja razdvaja dobro i ZLO presijeca svako ljudsko srce. A tko bi htio uništiti dio svog srca?“

U svakom trenutku mi hodamo po rubu ponora. Na jednoj strani je zli vuk, a na drugoj dobri. Krist je ušao u taj ponor i svojim križem nas je iskupio. Oprošteno nam je. Ali jednom otkupljeni moramo naučiti kako koračati tom uskom stazom i ne pasti ponovno u ponor iz kojeg povratka nema.

„Jedina stvar koja je potrebna za pobjedu zla

je da dobri ljudi ne čine ništa.“

 

(Edmund Burke)