“Uto im se otvore oči te ga prepoznaše.” (Luka 24,31)

Michelangelo Merisi da Caravaggio (1571-1610), talijanski slikar, bio je poznat po svojem vatrenom temperamentu i nekonvencionalnoj tehnici crtanja. Koristio je obične ljude, radnike, kao modele za svoje svece i bio je u stanju, promatračima svojih slika, dočarati da se osjećaju kao dio prikazane scene.

VEČERA U EMAUSU prikazuje gostioničara koji stoji dok Isus i dvojica njegovih učenika sjede za stolom i njih ga dvojica prepoznavaju kao uskrslog Gospodina (Luka 24,31). Jedan od učenika se uspravlja dok onaj drugi širi ruke u zaprepaštenju.

Luka, koji bilježi ove događaje u svojem Evanđelju, govori nam da su se dvojica muškaraca odmah vratila u Jeruzalem gdje su pronašli jedanaest učenika i druge zajedno okupljene, koji su govorili: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!«. I onda ova dvojica rekoše što su oni doživjeli na putu za Emaus i „kako ga prepoznaše u lomljenju kruha“. (33-35)

Oswald Chambers je rekao: „Isus rijetko dolazi tamo gdje ga mi očekujemo; On se pojavljuje tamo gdje ga najmanje očekujemo i to uvijek na najnelogičnijim mjestima. Jedini način kako možeš ostati vjeran Bogu jest biti spreman za Gospodinov iznenađujući posjet“.

Na kojem god putu mi danas bili, dao Bog da budemo spremni za Isusa da nam se ukaže na nove i iznenađujuće načine.

Gospodine Isuse, otvori oči naše kako bismo Te vidjeli, Tebe uskrslog Krista, tu pokraj nas, na poslu i u okolnostima našeg svakodnevnog života.

Za pronaći Gospodina Isusa Krista mi moramo biti voljni tražiti ga.