Hrvati ne mogu bez bajki. Svako malo netko im ispriča poneku bajku koju oni prigrle k svome srcu. Je li to demokracija, NATO, Europska unija… nije bitno. Hrvati bajku prihvate kao istinu i žive u njoj. Sve do neke nove bajke to jest dok se u staru ne razočaraju.
Jedna od Hrvatima najomiljenijih bajki, od koje nikako ne odustaju, svakako je „Šareni frulaš iz Hamelina“.
Prema predaji čudni se svat obučen u smiješnu šarenu odjeću u gradu Hamelinu obreo 1284. godine i ponudio mještanima da će ih, uz određenu novčanu naknadu u srebrnjacima, osloboditi pošasti glodavaca, pa zasvirao u svoju frulicu, a štakori su ga slijedili u špaliru i svi do jednoga zauvijek napustili grad. A kada su građani odbili platiti mu, ljuti svirač iz Hamelina još je jednom zasvirao u frulicu, koju je ovoga puta uperio prema djeci i sve do jednog djeteta odveo u nepovrat.
Je li nakon toliko „šarenih frulaša“ koji Hrvate uredno odvode u „nepovrat“ došao red i na Stiera? Ne znam ali čujem zvuk frulice i vidim da već mnogi uredno staju u špalir kako bi ga slijedili.
Kamo nas to može odvesti političar Stier koji, kako neki njegovi apologeti kažu, „ruši Plenkovića iznutra“? Za sada on uredno nastavlja plesati kako gazda svira. Malo negoduje na melodiju ali koliko vidim iz kola ne izlazi. Melodija koju je HDZ , od 2000 godine na ovamo, prihvatio kao svoju, je mučna, čovjeku se od nje povraća. Taj melos je nama stran ali ga vodeća stranka promovira kao jedini pravi. Ne trebam valjda nabrajati sve „skladatelje“ čiji su prsti nizali note po kojima ovaj narod jednostavno rečeno – nestaje.
Donjosaski grad Hamelin predstavlja se kao „Rattenfänger Stadt” dakle – grad hvatača štakora, sada je ovjekovječen i u pivu – lokalna pivovara skuhala je pivo Lockruf (vabljenje).
Kada ćemo mi Hrvati shvatiti da nikome nikada ništa dobroga nikakvo vabljenje nije donijelo?
Kada ćemo (konačno) preuzeti svoju sudbinu u svoje ruke?
Kada ćemo prestati slijediti „šarene frulaše“?
Kada ćemo shvatiti da jednino možemo slijediti Isusa Krista?