Salmonela republika!

(ovo nije banana republika, ovo je salmonela republika…)

Zahvaljujući bakteriji salmonele javna je i općepoznata stvar da je meso u prodaji po dućanima i tržnicama kontaminirano smeće nepoznatog porijekla. I to na masovnoj razini. Što se više kopa po salmoneli, više se otkriva koliko je ima, a i ostale pokvarenosti izlaze na vidjelo. Ili se barem naslućuju, osjeti se smrad cijele priče.

Iako, to sve nije ništa radikalno novo nego ono što je svatko tko je makar malo tražio znao već odavno – da nas sustav sustavno truje kroz korporativne prodajne lance i institucionalne korpumpirane strukture. Sad se zahvaljujući mikroskopskoj salmoneli to sustavno trovanje pokazuje malo vidljivijim čak i profesionalnim slijepcima.

Izgleda, problem je u masovnoj lijenosti i intelektualnoj inertnosti da se pogleda i vidi ono što je pred očima, no i to je sad popravila salmonela. Moguće da je salmonela neophodan lijek za ovaj narod koji je do grla ispunjen svakakvim otpadom tako da je onda neophodno jedino radikalno pražnjenje da bi se eventualno moglo nešto novo unijeti. Salmonela je dala tu priliku kroz stvorenu nepriliku.

Recimo, kad ministar ovog uzurpatorskog režima kaže da sad treba paziti što se kupuje i da je bolje kupovati domaće nego uvezeno meso, to je odlična prilika da ga se privede pred prijeki sud jer on i njegovi režimski pajdaši su sve ove godine i desetljeća sustavno radili na uništenju hrvatskog sela i seljaka tako da pored plodne zemlje ne možemo sami sebe prehraniti. Poljoprivredna proizvodnja je bila veća u vrijeme dok je postojala tzv. Krajina nego što je sad. No prije privođenja ministra pred prijeki sud prvo pred taj sud dolaze suci režimskih sudova. Ipak se red treba znati. Da nije salmonele ova prilika makar virtualnog suđenja se ne bi ukazala.

Ili, salmonela je pokazala kolika je stvarna vrijednost Jadranskog mora i ribljeg fonda koji je u tom moru koje je samo na papiru hrvatsko jer je veleizdajom Jadransko more prepušteno na eksploataciju i devastaciju tuđincima. Istim onim tuđincima koji kroz svoj internacionalni korporativni lanac i domaći izdajnički servis ovdje sad plasiraju zaraženo i pokvareno meso.

Salmonela, makar je mikroskopska, dovodi do makroskopskih spoznaja. Jer, ako se sad kroz ovu krizu nevaljalog mesa dođe do spoznaje da se nemamo čime hraniti osim voćem i povrćem kojeg opet nemamo dovoljno u vlastitoj proizvodnji, onda uslijed gladi po instinktu preživljavanja pogled ide prema moru i onome što se tu može uloviti za prehraniti sebe i obitelj.

A da bi se po Jadranskom moru moglo ribariti treba imati svoj suvereni dio morskog teritorija na koji drugi nemaju pristupa bez dozvole vlasnika. Da bi se moglo imati suverenost i kontrolu nad morem potrebno je imati ratnu mornaricu. Da bi se imalo ratnu mornaricu potrebno je imati brodogradnju i industriju da tu ratnu mornaricu izgradi i održava. Da bi se imalo brodogradnju i industriju potrebno je imati suverenost nad stvaranjem i distribucijom novca tako da se novac stvara bez kamate. Da bi se imalo suverenost nad stvaranjem i distribucijom novca potrebno je imati suverenu i nezavisnu državu. Da bi se imalo suverenu i nezavisnu državu potrebno je imati vjeru i odbaciti idolatriju svakog oblika pa da u čovjeku nema straha pred pozemljarskim silnicima jer je ispunjen ljubavlju i pravednošću. Tako ide taj proces od male salmonele do velike ideje slobode, pravde i blagostanja.

I moglo bi se sad još puno hvaliti salmonelu što je tu i što je došla da pokaže koliko se puno laže, ali dovoljno je i ovo. Koga zanima više neka čita druga Erazma iz Roterdama koji je nahvalio gospođu Ludost…