Tišina? DA! – Šutnja? NIKAD!

 

Proglasili su šutnju!

Izbornu šutnju.

Proglasili!

Propisali!

Naredili!

I tišina zavladala.

Hvale se neki kako oni vole tišinu. Sumnjam.

Tišina je duhovni skalpel koji širom rastvara naše duše. Mnogi zato ne žele otvoriti svoje duše, jer je to bolno. Jako bolno.

Istina boli.

Zato se danas toliko i priča. Bez kraja i konca. Na sve strane.

Svi pričaju.

Neprestano pričaju. Svašta pričaju.

Kad se neprestano priča, kad ne postoji vrijeme tišine, onda nemaš kada otkriti što je to u tebi. Istina ili laž. Jer to se otkriva samo u tišini.

Ali ne i u šutnji.

Tišina je sloboda.

Šutnja je ropstvo.

Laž ti kaže: „Šuti!“

Istina ti viče. S krovova.

Mnogima je tišina potrebna.

Drugima je potrebna baš šutnja.

Mi trebamo tišinu kako bi neki konačno zašutjeli.

I zato neka sutra vaše srce priča.

Njega vam ne mogu ušutkati.

Neka viče.

Za Hrvatsku.

Jednu i jedinu.