Prije točno 9 godina (kako vrijeme leti) 6. siječnja 2008. radio sam “u živo”, u programu Hrvatskog Radija Radio Splita, emisiju “Nikad Nedjeljom”. Tema emisije bili su ideali.

(Ni slutio nisam da će nakon 6 godina, u lipnju te iste godine, nova glavna urednica, mene i moju emisiju (i moje, pa i nekih slušatelja, ideale) prognati iz programa. U međuvremenu ta glavna urednica je smijenjena, a emisija živi svoju 15 godinu emitiranja (“Uvijek Nedjeljom”). Oprostite na ovoj digresiji… jednostavno sam morao… ali ja bih ipak o idealima.)

Za uvod te emisije, od prije 9 godina, napisao sam slijedeće: “Prije 2 dana, premjestio sam ih bliže središtu. 13 dana su bili negdje sa strane, u kantunu… sinoć sam ih primakao skroz… u samo središte… Njih trojicu. I dvije deve. Gdje mi se je izgubila treća deva ne mogu se sjetiti ali već godinama, moja Sveta Tri Kralja, Tri Mudraca, dolaze do betlehemske štalice sa… dvije deve.”

Tako je to bilo 2008. godine. Prije 9 godina.

2013. godine, dakle prije 4 godine, moja Sveta Tri Kralja stala su pred malog Isusa, stala su uz Svetu Obitelj, već na sam Badnjak. Na Božić su svi bili zajedno.

Zašto?

Zato, jer je tako odredila moja tada 4-godišnja unuka Sara. Kada sam ih po mojem dobrom aranžerskom običaju stavio sa strane betlehemskog prizora, misleći ih približiti Isusu tek večer uoči Bogojavljenja, Sara ih je uzela i postavila uz kolijevku. Uz Isusa. Uz Mariju i Josipa.

Pitao sam je zašto to radi.

Rekla je: “Trebaju svi biti zajedno.”

Osjetio sam da bi svaka rasprava bila uzaludna.

Da, Sara je potpuno u pravu. Svi mi moramo biti zajedno To je bitno u kršćanstvu. Svi zajedno i svi što bliže Isusu. Ne znam pričinjali mi se to, ali od te godine, od kada su kraljevi odmah uz kolijevku, od Badnjaka, mali Isus mi djeluje puno radosniji.

I to zahvaljujući djetetu koje neke stvari puno bolje razumije nego mi odrasli.