PRIJE FINALA

Malo manje od sata dijeli me od početka gledanja finalne utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva. Po svemu trebao bih biti nervozan, nabrijan, uzbuđen… ali ne… ja miran… najmirniji od svih 6 do sada odgledanih utakmica… kao da nije finale… borba za vrh nogometnog Olimpa… i jasno mi je… zašto me ne trese navijačka groznica…

…zato jer je nogomet postao sredstvo a ne cilj…

…moji „vatreni“ su pokorili svijet nogometa i sada je samo pitanje hoće li pokoriti svijet u kojem mi Hrvati živimo.

„Vatreni“ su učinili svoje. Dobili su misiju i ispunili su tu misiju. Igrali su za nas. Možda oni toga nisu ni svjesni ali doći će dan kada će sve biti jasno kao u podne.

Današnje čitanje iz evanđelja po Marku govori „Dozva Isus dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.“ (Marko 6, 7-9)

„Vatreni“ su odbacili svu prtljagu ovoga svijeta. Prtljagu koja bi ih sputavala na putu koji je bio pred njima. Odbacili su oholost, samodovoljnost, odbacili su bahatost i samozaljubljenost. Odbacili su slavu ovog propalog svijeta i prihvatili su žrtvu, muku, samozatajnost, skromnost i poniznost.

Zato ih je Bog i uzdignuo kako bi mu bili svjedoci.

Bog je dao poslanje mladićima u hrvatskim dresovima kako bi pokazali svome narodu da je Bog i dalje uz njih iako smo ga toliko puta izdali i iznevjerili.

Vatreni su dobili poslanje svjedočiti vrijednosti koje su preduvjet da naš narod raskine okove babilonskog ropstva i da opet bude Božji narod. Božja dica.

Hoćemo li prokockati i ovu priliku?
Hoćemo li i dalje nastaviti ubijati Božja stvorenja u majčinoj utrobi?
Hoćemo li dopuštati da se provodi protubožja rodna ideologija?
Hoćemo li opet birati one koji se diče svojim kršćanstvom a Boga iz dana u dan razapinju i čavlima prikivaju na drvo križa?
Hoćemo li se nastaviti klanjati Mamonu ili ćemo kleknuti u podnožju križa i moliti raskajana srca za oprost od opačina kojima smo uvrijedili svojega Boga?

Naši „Vatreni“ su svoju misiju doveli do kraja.
Pokazali su nam put.
Put žrtve, pokore i poniznosti.

Večerašnji rezultat je najmanje bitan.
Bitno je hoće li moj narod sve ovo zaboraviti kroz nekoliko dana ili će krenuti Kristovim putem.

Putem žrtve i nacionalnog zajedništva.
Putem Krista.
I u Kristu.

Share the Post