Blog

 

Patrick Joseph “Pat” Buchanan američki je paleo-konzervativni politički komentator, autor, kolumnist političar i kolega radijski autor. Njegova analiza sudbine Europe kroz prizmu jednog Amerikanca, trebala bi nas natjerati na ozbiljno razmišljanje i prije svega na molitvu da nam Bog podari ljude koji su u stanju biti u službi svojega naroda i da nam podari zdrav duhovni vid kako bismo takve među nama mogli i prepoznati.

———————————————————————————————-
U svojoj zadnjoj kolumni Dennis Prager daje jedno pronicljivo opažanje.

“Ogromna većina vodećih konzervativnih pisaca … ima sekularan pogled na život … nisu ni svjesni do koje je katastrofe bezboštvo dovelo Zapad.“

Ti sekularni konzervativci možda misle da „Amerika može preživjeti smrt Boga i vjere,“ piše Prager, ali u krivu su.

I, uistinu, posljednjih 50 godina daje mu za pravo.
Kod ljudi religija, vjera, stvara njihovu kulturu, a njihova kultura stvara njihovu civilizaciju. I kada vjera umire, kultura umire, civilizacija umire i ljudi počinju umirati.

Zar to nije skorašnja povijest Zapada?

Danas, ni jedna velika zapadnjačka nacija nema natalitet koji će spriječiti izumiranje domorodaca. Krajem stoljeća, drugi narodi i druge kulture će u najvećoj mjeri napučiti Stari kontinent.

Europskom čovjeku čini se suđeno je završiti kao 10 izgubljenih plemena Izraela – pregažen, asimiliran i nestao.

I dok se europski narodi Rusi, Nijemci, Britanci, baltički narodi – smanjuju brojčano, UN predviđa da će se populacija u Africi udvostručiti kroz 34 godine i da će biti dobro preko 2 milijarde ljudi.

Što se je dogodilo sa Zapadom?

Kao što G.K. Chesterton piše, kada ljudi prestanu vjerovati u Boga, onda oni ne vjeruju u ništa, nego vjeruju u bilo šta.

Kako su europske elite prestale vjerovati u kršćanstvo, počele su se okretati ideologijama, koje Dr. Russell Kirk naziva „sekularne religije“.

I za neko vrijeme, te sekularne religije – marksizam, lenjinizam, fašizam, nacizam – zarobe srca i umove milijuna. Ali uglavnom sve one spadaju među bogove koji su propali u 20 stoljeću.

Sada je Zapadnjak prigrlio nove religije: egalitarizam, demokraciju, kapitalizam, feminizam, globalizam (One Worldism), ekologiju. Sve nabrojeno, također, daje smisao životima milijuna, ali sve to nabrojeno jesu neadekvatne zamjene za vjeru koja je stvorila Zapad.

Jer njima nedostaje ono što je kršćanstvo dalo čovjeku – razlog ne samo zašto živjeti, i zašto umrijeti, nego moralni kod po kojem nam je živjeti, uz obećanje da, na kraju života tako proživljenog, dolazi vječni život. Islam, također, nudi takvo obećanje.

Sekularizam, međutim, nema ništa za ponuditi što bi se mjerilo s tom nadom. Ako se osvrnemo unatrag kroz stoljeća, vidimo što je vjera značila.

Kada je, nakon pada Rimskog Carstva, Zapad prigrlio kršćanstvo kao vjeru superiorniju svima ostalim vjerama, jer je njezin utemeljitelj bio Sin Božji, Zapad je počeo stvarati modernu civilizaciju i onda je krenuo i pokorio veći dio tada poznatog svijeta.
Istine kojima je Amerika podučila svijet, o imanentnom ljudskom dostojanstvu i vrijednosti, o nepovredivim ljudskim pravima, vode nas do kršćanstva koje nas uči da je svaka osoba dijete Božje.
Danas, međutim, s kršćanstvom virtualno mrtvim u Europi i polagano umirućim u Americi, Zapadna kultura se srozava, pada u sve dublju dekadenciju, a Zapadna civilizacija je u vidljivom propadanju.

Rudyard Kipling je prorokovao sve ovo u svojem djelu “Recessional” („Otpusna“) : „Mornarice naše tope se: po dinama i rtovima oganj pada: Bože, sva naša jučerašnja raskoš i sjaj nestaje poput Ninive i Tira!“

Sva zapadna carstva su nestala i djeca nekad podaničkih naroda prelaze Mediteran kako bi ponovno napučila zemlje majke, čiji domorodci stare, venu i umiru.

Od 1975. godine samo dva europska naroda, muslimanska Albanija i Island su održala natalitet dovoljan da ti narodi prežive. S obzirom na sve manju populaciju u Europi i na valove imigranata koji se valjaju iz Afrike i Bliskog i dalekog istoka, jedna Islamska Europa čini se biti će ucrtana u zemljovidima prije kraja stoljeća.
Vladimir Putin, koji je svjedočio smrti marksizma-lenjinizma iz blizine, čini se da shvaća krucijalnu važnost kršćanstva za Majku Rusiju, i traži način kako oživjeti Pravoslavnu crkvu i kako zapisati njezin moralni kod opet u ruske zakone.

A što je s Amerikom, „Božjom zemljom“?

S kršćanstvom ekskomuniciranim iz škola i javnog života kroz već dvije generacije, s učenjima Starog i Novog zavjeta odbačenim kao temeljem za zakonodavstvo, svjedočimo zapanjujuće ogromnom društvenom propadanju.

Od 1960 Amerika je postavila nove rekorde kada je riječ o pobačaju, nasilnim zločinima, utamničenjima, konzumiranju droga. HIV/AIDS nije se pojavio do 1980-ih , a od tada tisuće su nestale zbog njega, a milijuni sada pate od njega i od s njim povezanim bolestima.

Četrdeset posto poroda u SAD događa se izvan braka. Za latino-amerikance stopa vanbračnih poroda iznad je 50%, a kod afro-amerikanaca iznad 70%.

Rezultati školskih testova u srednjim školama SAD svake su godine sve lošiji i sve su bliži onima iz zemalja Trećeg svijeta. Samoubojstva su u porastu kod bijelaca srednjih godina.

Čini se da sekularizam ima odgovor na to pitanje: „Zašto ne?“
„Kako malo, od svega toga ljudsko srce izdržati može, od dijela onog kojeg kraljevi ili zakon uzrokovati ili izliječiti može.“ piše Samuel Johnson.

Sekularni konzervativci možda imaju lijekove za neke od američkih bolesti, ali kako je Johnson primijetio, ni jedna sekularna politika ne može izliječiti bolest duše Zapada – izgubljenu vjeru koja se čini nepovratno izgubljenom.