„Jer ja, Jahve, ne mijenjam se,

a vi se, sinovi Jakovljevi,

mijenjate bez prestanka!“

(Malahija 3,6)

Malo se toga nije promijenilo u posljednjem stoljeću, kada je u pitanju ljudski život. Kažu, kada bi svo ljudsko znanje ovog našeg svijeta, od početka vremena, pa do 1845. godine pokušali prikazati na grafikonu, ono bi se moglo ilustrirati stupcem visokim 4 centimetra.

Razdoblje od 1845. do 1945. godine, dakle samo 100 godina, moglo bi se prikazati stupcem visokim oko 12 centimetara.

Ali od 1945. godine, pa do danas, stupac bi bio visok oko 170 metara!!

Promjene, i to brze promjene, postale su pravilo.

Kažu da danas prosječan radnik na zapadu treba tri puta u svojem životu mijenjati kvalifikaciju kako bi bio u korak s promjenama. Promjene u tehnologiji, u načinu života, u odnosima, u uvjerenjima, u filozofiji, u etici, u moralu – događaju se tako brzo da ih je uopće teško samo i pratiti i bilježiti. U stanju su nanijeti nam teške glavobolje i dovesti nas u stanje velikog stresa.

I dok smo naučili kako čovjeka poslati na Mjesec i kako ga s Mjeseca sigurno vratiti, pa i razgovarati s njim čitavo to vrijeme, mi više pojma nemamo kako bismo smisleno razgovarali jedni s drugima dok smo u istoj prostoriji.

Naša suvremena naobrazba, kojoj na raspolaganju stoji, pa skoro, neograničeno znanje, naučila nas je kako preživjeti, ali ne kako i živjeti.

A bez sidara za svoju dušu mi plutamo na nemirnom moru beskrajnih i stalnih promjena, na moru nesigurnosti i neizvjesnosti.

Međutim, za one među nama, koji imaju vjeru u Boga, jedna je stvar apsolutno sigurna – Bog se ne mijenja!

Njegova je ljubav iz vječnosti do u vječnost.

I on kontrolira svemir.

Usprkos svemu.