Sve je veći broj ljudi koji stenju, posrću i padaju pod teretom životnih problema. Ovaj svijet nudi polovična i neučinkovita rješenja. Nudi iluzije koje kratko traju i još manje vrijede.

Jeste li i vi nezadovoljni? Tjeskobni? Umorni od svega?

Nešto vas muči, a ni sami ne znate o čemu je riječ?

Dugo već niste popričali sa svojim Bogom?

Dugo se niste ispovjedili?

Neugodno vam je prići mu nakon toliko vremena?

Sramota vas je?

Bojite se?

Ali to je vaš Otac!?

Čujete li njegov Spasiteljski poziv?

Zove vas da svoj teret života predate u njegove ruke.

On vas ljubi i zove vas da svoje grijehe ostavite u podnožju križa.

»Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«

(Matej 11,28-30)

“Tko skriva svoje grijehe, nema sreće, a tko ih ispovijeda i odriče ih se, milost nalazi.” (Mudre izreke 28,13)

Svaka osoba, pa čak i najpobožniji vjernik, barem povremeno sagriješi. Ako i ne sagriješi s namjerom, hotimice, onda sagriješi djelom propusta. „Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama.“ (1 Ivan 1,8).

Kada Kršćanin sagriješi, na raspolaganju ima lijek. „Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde.“ (1 Ivan 1,9). Ovaj oprost se temelji na činjenici da nas „I krv Isusa, Sina njegova, čisti od svakoga grijeha.“ (1 Ivan 1,7).

Problem je što sam poriv koji je, na prvom mjestu, uzrokovao da griješnik počini grijeh, često ga navede na pokušaj opravdanja grijeha. Ako to nije moguće, onda će ga pokušati sakriti, ili ga čak poreći.

Lijek za ovu situaciju, narvano, jest ispovijediti grijeh i ostaviti se grijeha. Ispovijed, međutim, ne može biti opće priznanje („molim oproštenje za moje grijehe“), nego specifično „imenovanje“ određenog grijeha, priznavajući da je to uistinu bio grijeh u Božjim očima, koji zavrijeđuje božansku kaznu i odricanje od strane Boga.

Isto tako, izraz „odricati“ ne znači jednostavno prestati upuštati se u određeni grijeh, nego znači prestati čak i razmišljati o tome. Znači više niti ne željeti griješiti, a niti biti depresivan pod tretom krivnje što je nekada grijeh počinjen.

Ako je moguće i ako je izvodivo, to također predmnijeva učiniti nadoknadu onome tko je povrijeđen tim grijehom. Inače, ispovijedamo se, posredstvom svećenika, samo Bogu.

A Bog će nam oprostiti i očistiti će nas. Zatim „zaboravivši ono što je za mnom“ mogu „k cilju hititi, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu.“ (Filipljanima 3,13-14).

„Blago onome komu je oproštena opačina, komu je grijeh izbrisan!“

(Psalam 32,1).