Nema šanse

 

Ma zadnje vrijeme stalno me nešto kopka.

Ne da mi mira. Ni danju ni noću.

Još mi odzvanjaju u ušima riječi pape Bergoglia u svezi homoseksualaca. O tome kako se mi kršćani, pojedinačno trebamo ispričati homoseksualcima što smo ih marginalizirali. Potratio sam sate i sate po internetu kako bih došao do integralne papine izjave, ali svatko to interpretira onako kako mu odgovara.

Ja nemam problema s isprikama prema osobama koje sam uvrijedio ili marginalizirao (namjerno ili nenamjerno) ali imam problema ako se te iste osobe ne žele meni ispričati zato što su me uvrijedile ili nastavljaju javno se dičiti sa svojim grijesima i nastavljaju me i dalje vrijeđati.

Zato molim ljude koji bolje od mene razumiju talijanski pape Bergoglia da mi objasne jesam li ja dužan poslati ispričnicu Eltonu Johnu? Buket cvića? Čokoladu? Nešto?

Naime taj je pjevač jednom izjavio ‘From my point of view, I would ban religion completely.’ (“S moje točke gledišta, ja bi zabranio vjeru u potpunosti.”) a onda je 2010. izjavio da je Isus Krist bio: “compassionate, super-intelligent gay man who understood human problems”. Dakle, onoliko koliko ja znam engleski jezik reče on da je Isus bio “suosjećajni, super-inteligentni homoseksualac koji je shvaćao ljudske probleme”.

Ja sam vam malo čudan. Vidite, mene je to kao kršćanina – uvrijedilo. Osjetio sam se marginaliziran. Kako me Elton John nije nazvao i rekao da su ga krivo citirali i kako se meni (i drugima naravno) nije ispričao, ja sam njega – marginalizirao.

Iz svih fonoteka, na svim radijima, gdje sam to mogao, izbrisao sam njegovu glazbu. Ja znam da njega boli uvo zbog toga, ali eto ja reagirao.

E… ali sada kaže papa (ako sam ja papu dobro razumio) da to nisam smio i da bi se trebao ispričati Eltonu Johnu što sam ga – marginalizirao.

A meni se ne da.

Ne da mi se ispričavati Eltonu Johnu.

Ja ne znam hoću li ja zbog toga gorjeti u paklu, ali ne mogu.

Sorry… papa Frane… ne mogu.