Smijali smo se kada je jedan bradati ratni huškač, s diplomom psihijatra, tvrdio za svoj narod da je – lud. Danas nam nije do smijeha, jer istu dijagnozu mnogi postavljaju i našem narodu. Tvrde kako mi ne znamo što je oprost i što je život. Zato oni znaju, a mi pameti nemamo. I oni će nas pameti privesti.

To što su nas preveli žedne preko vode, to što su nam prodali rog za svijeću, to što nas 30 godina drže položene na psihijatrijskom kauču, još bi čovjek mogao opravdati južnjačkom fjakom, jer „nije politika za nas“ i „ima tko će o tome voditi računa“.

Preobučeni komunisti, praktični ateisti, sve od reda dezerteri, danas su najveći tumači demokracije, Biblije i domoljublja. U konačnom pokušaju slamanja ovo „300“ preostalih Hrvata, koji još ne puštaju iz ruke krvavi stijeg slobode i koji brane svoj dom i domovinu, krenuli su metodom koja im se čini idealnom u ovim vremenima, koje neki zovu i – zadnjima.

Krenuli su putem – nekromantije.

Došao vrag po svoje, rekao bi narod.

Nekromantija (/ˈnɛkrəmænsi/) je praksa magije ili crne magije koja uključuje komunikaciju s mrtvima prizivanjem njihovih duhova kao ukazanja ili vizija, ili uskrsnućem u svrhu proricanja; davanje sredstava za predviđanje budućih događaja; otkrivanje skrivenog znanja; vraćanje osobe u život ili korištenje mrtvih kao oružja. (Wikipedija)

„Nekromant A“, nad zemljom u kojoj počivaju pobijeni Škabrnjani, koristi mrtve duše kako bi pokušao uvjeriti one koju su preživjeli pokolj i one koji čuvaju uspomenu na nevine žrtve, da jednostavno trebaju, odnosno moraju – oprostiti i nastaviti živjeti sa svojim nekažnjenim krvnicima. I kao dokaz svoje neupitne natprirodne moći, bez srama i straha, ni pred mrtvima ni pred živima, ni pred Bogom ni pred narodom, dovodi sa sobom one koji negiraju agresiju, pokolje i razaranja, one koji javno preziru Obrambeni rat kojeg smo vodili kako bismo opstali.

„Nekromant B“ koristi mrtve iz pretprošlog rata, priziva njihove duhove i vijencem slave slavi sve njihove zločine koje su počinili nad Hrvatima. U svojem logorejskom bunilu, želeći se dodvoriti naivnoj biračkoj masi, usudi se govoriti o Majci Hrabrost koja je pokopala svoja četiri sina i neznalački, bahato, krivo citira Bibliju kao što to čini svaki onaj kojemu je i danas uzor jedan od najvećih zlotvora koje svijet pamti.

„Nekromant C“ odlazi pjevati „tamo daleko“ i koristi mrtvog kolegu, koji se je zarekao i rekao „nikada više“, kako bi na koncertu projekcijom njegove slike i izvođenjem njegove pjesme demonstrirao svoju umišljenu moć prizivanja duhova i kako bi prizvao mrtvog tamo gdje taj ni živ nije htio ići.

Hrvatska je dio velikog ratišta u kojemu se bore Dobro i Zlo. Bog i sotona. Sluge Zla, epigoni sotone, moderni nekromanti, legije ušminkanih Sarumanovih orki, spremaju se za konačno razapinjanje Boga. Prije se moraju razračunati s preostalim Kristovim ratnicima.

Samo teški naivci misle kako je na sceni sukob „demokracije“ i „totalitarizma“, sukob slobodnog i kontroliranog tržišta, sukob „zapada“ i „istoka“, sukob civilizacija.

Oni koji imaju skriveno znanje, suvremeni nekromanti, oni koriste mrtve kao oružje kako bi uvjerili naivne u njihove iluzije, jer se nadaju pobjedi Oca laži.

Ovo je njihovo vrijeme.

I dok sotona preko čovjeka pokušava još jednom prikovati Boga na križ nama je zadnji tren u kojem nam je izabrati križ i stranu na kojoj se nalazi. Završava vrijeme nošenja križa, dolazi vrijeme kada se ide na križ.

Straha među nama ne bi smjelo biti ako izaberemo pravu stranu uz Raspetoga i Uskrsloga.