Molimo noćas…

 

 

Mrzim brojeve. 
Iza brojeva uvijek stoji neki račun. 
Kalkulacija. Zbrajanje i oduzimanje.
Nema tu emocija. Nema osmjeha. Ni suza.
Ne volim brojeve poglavito kada su žrtve u pitanju.

Nakon terorističkih napada u Francuskoj mediji su danonoćno razvlačili priču za pričom.

Sa svih strana nicali su avatari podrške.

Gledam večeras portale. 
Tragedija koja je u crno zavila Italiju već je negdje pri dnu vijesti. 
Tu i tamo netko samo ažurira broj mrtvih.

Avatari? 
Ne, nema ih. 
Ali zato su Milanovića i ostalih političara prepuni portali.

E… da… javili su senzacionalnu vijest kako su pronašli još jedan u nizu savršenih planeta za ljudski život. Tu u našoj neposrednoj blizini. U susjedstvu. 
Kamenom se možeš dobaciti. 40 bilijuna kilometara daleko.

Sve se nešto premišljam bi li se lagano uputio prema toj planeti. 
Prije nego ga okupiraju ovi mediji i ova kultura.

Izmolimo večeras molitvu za pokoj dušama poginulih u Srednjoj Italiji i pomolimo se Bogu neka bude uz taj ranjeni narod ovih dana i noći kad se zemlja trese.