Kruh naš svagdašnji 29 04 2017

 

“A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo.”

(Hebrejima 11, 1)

 

Bilo je jako kasno kada smo se zaustavili za prenoćiti u jednom seoskom svratištu izvan Minhena. Oduševili smo se našom ugodnom sobom s balkonom iako je gusta magla priječila bilo što nam vidjeti u toj tami. Ali kada je sunce granulo, nekoliko sati kasnije, magla se je počela razilaziti. Tada smo mogli vidjeti što je sivilo magle prekrivalo prošlu noć – bio je to jedan idiličan prizor – mirna i bujna zelena livada, ovčice pasu dok im zvončiči oko vrata nježno odzvanjaju i veliki bijeli oblaci na nebu koji su izgledali baš kao ovce – velike, pahuljaste ovce!

Ponekad se nad našim životom nadvije teška, gusta magla očaja. Naša nam se situacija zna učiniti tako mračnom da mi počnemo gubiti nadu. Ali baš kao što granulo sunce rastjera maglu, naša vjera u Boga može rastjerati magluštine naših sumnji.

Poslanica Hebrejima definira vjeru kao “imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo”(1). Daljnji tekst nas podsjeća na Noinu vjeru, koji je bio “upućen u ono što još ne bijaše vidljivo”, pa ipak je poslušao Boga. (7)I na Abrahamovu vjeru koji je išao tamo kamo ga je Bog poslao iako nije znao kamo ide (8).

Iako ga nismo vidjeli, iako ne možemo uvijek osjetiti Njegovu prisutnost, Bog je uvijek prisutan i pomoći će nam proći i kroz našu najmračniju noć.

Oče, hvala Ti na Tvojem obećanju da ćeš ići s nama tijekom čitavog našeg života. U trenucima sumnje pomozi nam uzdati se u Tvoju kontrolu nad svime, kako bi naša vjere u Tebe bila potpuna.

“Vjera je radar koji vidi kroz maglu.” (Corrie ten Boom)

 

Share the Post