“Dragocjena je u očima Jahvinim smrt pobožnika njegovih.”

(Psalam 116, 15)

Moja majka, čitav svoj život tako dostojanstvena i uredna, sada leži u hospiciju, zarobljenica svoje poodmakle životne dobi. Bori se za dah, a njezino propadajuće stanje u strašnom je protuslovlju s predivnim proljetnim danom koji, druge strane prozora bolesničke sobe, kao da poziva na ples.

Sva ta emocionalna priprema ovoga svijeta nije u stanju dovoljno nas pripremiti za susret sa surovom realnošću oproštaja. Smrt je takvo poniženje! Mislio sam.

Svrnuo sam svoj pogled na hranilicu za ptice, s onu stranu prozora. Ptičica je dolepršala kako bi uzela poneko zrno. Istog trena poznate riječi padoše mi na um: »Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega.” (Matej 10, 29) Isusu je to rekao svojim učenicima kada im je davao naputke za put na njihovoj misiji u Judeji, ali taj princip vrijedi zasve nas. “Ne bojte se dakle! Vredniji ste nego mnogo vrabaca.” Rekao im je (31).

Moja se je majka podigla i otvorila svoje oči. Vrativši se mislima u soje djetinjstvo, upotrijebila je Nizozemski pojam nježnosti i ljubavi za svoju majku te je rekla: “Muti je mrtva!”

“Da,” usuglasila se moja supruga. “Ona je sada s Isusom. “Nesigurno, majka je nastavila: “A Joyce i Jim?” zapitala je za svoju sestru i brata. “Da, i oni su također s Isusom,” rekla je moja supruga. “I mi ćemo uskoro biti s Njim!”

“Teško je čekati,” tiho reče moja majka.

Nebeski oče, ovaj život zna biti tako težak i bolan.

Ali TI! … Ti si baš tu s nama, voliš nas, čuvaš nas, vodiš računa o nama!

I obećao si da nas nikada ne ćš ostaviti niti zaboraviti.

Smrt je posljednja sjenka prije nebeske zore.