Blog

 

“Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne.” 

(1. Korinćanima 10, 12)

Kada se je moja prijateljica Elaine oporavljala nakon teškog pada, u bolnici su joj stavili oko ručnog zgloba žutu narukvicu. Na njoj je pisalo: RIZIK PADA. Ta je fraza značila: “Pozorno s ovom osobom. Može biti nestabilna kada je na nogama. Pomozite joj doći od jednog mjesta do drugog.”

Prva poslanica Korinćanima 10 sadrži nešto poput ovog upozorenja ali za vjernike. Osvrćući se na svoje pretke Pavao zamjećuje ljudski potencijal – PADA U GRIJEH.

Izrelci su prigovarali, klanjali se idolima i održavali su nemoralne međusobne odnose. Bog je s njima bivao sve nesretniji te je dopustio da iskuse posljedice svojih zala.

Ipak, Pavao kaže: “Sve se to, kao pralik, događalo njima, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena. Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne.” 
(1. Korinćanima 10, 11-12)

Lako je sebe zavarati i povjerovati da smo okončali s određenom vrstom grijeha. Čak i onda kada smo boreći se protiv njega prošli ono najgore – kada smo priznali svoj problem, kada smo se pokajali i ponovno krenuli Božjim putem – napast se može opet pojaviti.

Bog nam omogućava izbjegavanje ponovnog pada u istu griješnu kolotečinu. On to čini osiguravajući nam put izlaska iz grijeha kojeg namjeravamo počiniti. Na nama je odgovoriti potvrdno na Božju ponudu spasa.

Gospodine, daj da vidim put spasa kojeg mi Ti nudiš kada me napasti spopadnu.

Podari mi snagu kojom ću prihvatiti Tvoju pomoć kako bih ostao vjeran Tebi.

Ja znam da je ovo Tvoja želja za mene i ja Ti zahvaljujem što vodiš računa o meni.

VELIKIM BLAGOSLOVIMA 
ČESTO PRETHODE VELIKA ISKUŠENJA