„Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge.“ (Ivan 13, 34)

Moj brat i ja, manje od godinu dana nas dijeli, bili smo odrastajući poprilično „konkurentni“ (u prijevodu: tukli smo se!). Tata je to razumio. On je imao braću. Mama? Ne baš toliko.

Naša bi se priča mogla uklopiti u Knjigu Postanka, koja bi mogla bez problema imati podnaslov „Kratka povijest bratskog rivalstva“.

Kain i Abel (Postanak 4); Izak i Jišmael (21, 8-10); Josip i svaki onaj koji se nije zvao Benjamin (37). Ali kada je riječ o animozitetu među braćom teško je nadmašiti Jakova i Ezava.

Ezava je njegov brat blizanac dva puta prevario, pa je on želio ubiti Jakova (27, 41). Desetljećima kasnije Jakov i Ezav će se pomiriti (33) ali rivalstvo će se nastaviti kroz njihovo potomstvo, od kojeg će postati nacije Edom i Izrael.

Kada su se Izraelci pripremali ući u Obećanu zemlju, Edom priprijeti i podigne vojsku (Brojevi 20, 14 – 21). Puno kasnije, dok su stanovnici Jeruzalema bježali pred osvajačima, Edom je pobio izbjeglice (Obadija 1, 10 – 14).

Srećom za nas, Biblija sadrži ne samo tužne prikaze naše ranjivosti nego također i priču o Božjem otkupljenju. Isus je sve promijenio, rekavši svojim učenicima: „Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge.“ (Ivan 13, 34).

I onda je nama pokazao što to znači, umrijevši za nas.

Kako smo moj brat i ja odrastali, postajali smo jedan drugome bliži. Tako je i s Bogom.

Kada mi odgovorimo na opraštanje koje nam On nudi, Njegova milost može preobraziti naše bratsko rivalstvo u bratsku ljubav.

Gospodine, pozivamo te da preobraziš naše veze svojom iscjeliteljskom ljubavlju.

Bratsko rivalstvo je naravno. Božja ljubav je nadnaravna.