Djevojka se požali majci kako joj je teško u životu.

Nije znala kako dalje i željela je od svega odustati.

Bila je preumorna od neprestane borbe s različitim nevoljama.

Majka je povede u kuhinju. I napuni tri lonca vodom.

U prvi lonac stavi mrkvu, u drugi jaja, a u treći stavi mljevena zrnca kave.

Uključi kuhalo i bez riječi stade čekati neka voda uzavre.

Nakon otprilike dvadesetak minuta isključi kuhalo.

Izvadi mrkvu i stavi je u zdjelu.

Izvadi jaja i stavi ih u zdjelu.

Kutlačom zagrabi kavu i stavi je u zdjelu.

Okrene se svojoj kćerci i upita je: “Reci mi, što vidiš?”

“Mrkvu, jaja i kavu.” odgovori ona.

Majka joj reče neka opipa mrkvu. Ona to učini i opazi da je bila meka i kašasta.

Majka joj reče neka uzme jaje i neka mu razbije ljusku.

Ona to učini i opazi da se je jaje stvrdnulo.

Konačno joj majka reče neka se napije kave.

Kćerka se nasmije dok je ispijala mirisni napitak i dok je udisala njegovu snažnu aromu.

I kćerka upita majku: “U čemu je bit, majko?”

Majka joj objasni da se je svaka od ovih stvari susrela s istim protivnikom – ključalom vodom – ali je svaka reagirala različito.

Mrkva je u vodu ušla tvrda, čvrsta, nepopustljiva.

Pa ipak, nakon što je bila izložena vreloj vodi postala je slaba.

Jaje je bilo krhko. Njegova tanka ljuska štitila je njegovu tekuću unutrašnjost, ali nakon što je odstajalo u ključaloj vodi, ta unutrašnjost je otvrdnula.

Zrnca mljevene kave bila su jedinstvena.

Nakon boravka u ključaloj vodi ona su promijenila – vodu.

“Što si ti od ovoga?” upitala je majka kćerku.

“Kada nevolja zakuca na tvoja vrata, kako reagiraš? Jesi li mrkva, jaje ili kava?”

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Što sam ja?

Jesam li mrkva koja se čini snažnom?

Ali kad navale bol i nevolje, izgubim li svoju snagu?

Jesam li jaje koje kreće u život meka srca, ali s vrelinom mu se ono mijenja?

Je li moj duh veseo, ali nakon smrti, raskida, financijskih teškoća ili neke druge nevolje, otvrdne li? Zar I moja ljuska nije ista, ali unutra ja sam srca tvrda?

Ili sam poput zrna kave? Koja u biti mijenjaju vodu.

Sve ono isto, i brige i boli i nevolje, sve to pretvaram u nešto dobro i lijepo?

Kada voda postane vrela ja ispuštam ono najbolje od sebe.

Ako sam kao kava, kada je situacija najgora, ja postajem najbolji i sve oko sebe mijenjam na bolje.

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Što ste vi?

Mrkva?

Jaje?

Zrno kave?