„Za koga se mučim i uskraćujem dobro sebi?“

(Propovjednik 4,8)

Henry je radio 70 sati tjedno. Volio je svoj posao i donosio je kući poprilično velik dohodak koji me osiguravao dobre stvari za svoju obitelj. Uvijek je planirao kako će usporiti ali nikada to nije učinio. Jedne večeri došao je kući s velikim vijestima – unaprijeđen je na najvišu poziciju u svojoj kompaniji.

Ali kod kuće nije bilo nikoga.

Tijekom prošlih godina, njegova djeca su odrasla i odselila, njegova supruga je ostvarila svoju vlastitu poslovnu karijeru, i sada je kuća bila prazna. Nije bilo nikoga s kim bi podijelio dobre vijesti.

Solomon je govorio o potrebi održavanja ravnoteže u životu kada je u pitanju naš posao.

On piše: „Bezumnik prekriži ruke i izjeda sebe“ (4,5).

Mi ne želimo ići u krajnost i biti lijeni, a niti želimo pasti u zamku biti radoholičari.

„Bolja je puna šaka u miru nego obje pregršti mučna rada i puste tlapnje.“ (6). Drugim riječima, bolje je imati manje i u tome uživati više. Nije mudro žrtvovati međusobne odnose na oltar uspjeha. Uspjeh je prolazan, dok su međusobni odnosi ono što čini naš život smislenim, vrijednim i radosnim. (7-12)

Možemo naučiti kako raditi da bismo živjeli, a ne živjeti kako bismo radili, i to tako da odmjerimo mudro svoje vrijeme. Gospodin nam može podariti svoju mudrost kada ga tražimo i kada mu vjerujemo da je on naš Davatelj.

Gospodine Bože, pokaži mi jesu li moji prioriteti iskrivljeni i gdje trebam činiti promjene.

Hvala Ti za dar moje obitelji i mojih prijatelja.

Želiš li trošiti vrijeme mudro, uloži ga u vječnost.