Većina ljudi pati od jedne čudne pojave.

O Bogu razmišljaju, rekli bismo, u sitno.

Trudeći se vidjeti ga kao prijatelja, izgubili su iz vida njegovu neizmjernost.

U svojoj želji razumjeti ga mi Boga nastojimo ograničiti. On je stvorio red iz kaosa i sve je stvorio.

Nije se on savjetovao ni sa jednom komisijom. Nije tražio savjet ni od koga. Rekao je: “Sjetite se prošlosti pradavne: ja sam Bog, i nema drugoga; Bog, nitko mi sličan nije!” (Izaija 46, 9)

Najveći kraljevi izgubili su svoje krune. Englesku kraljicu nazivaju “Vaše veličanstvo”, pa ipak ona mora jesti i kupati se i odmarati se. Istinsko veličanstvo nikada nije gladno. Ono nikad ne spava. Njemu nikad nije trebala ni asistencija, niti nekakva pomoć, niti pozornost.

“On, koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje…”

(Hebrejima 1, 3).

On ima vlast i autoritet nad svijetom – nad tvojim svijetom.

I on nije nikad izustio frazu: “Kako se je to dogodilo?”