“Na putu će se napit’ iz potoka, visoko će dignuti glavu.” (Psalam 110, 7)

Visoko u prijevoju Jughandle Peak, u brdima sjeverno od našeg doma u Idahu, leži glacijalno jezero. Put do jezera ide preko strmog, golog grebena, okruženog stijenama. Naporan je to uspon.

Na početku uspona nalazi se potok, koji izvire iz meke, mahovinom obrasle zemlje i koji teče kroz bujnu livadu. Tiho je to mjesto gdje se treba obilato napiti i pripremiti za naporan uspon koji je pred tobom.

U klasičnoj alegoriji kršćanskog života “Hodočasnikov put”, autor John Bunyan, piše o kršćaninu koji dolazi u podnožje strmog uspona koji se zove “brdo teškoća”, a na dnu kojeg je izvor . . . kršćanin najprije odlazi do izvora, pije kako bi se osvježio i tek onda počinje svoj uspon.

Možda je teška planina s kojom ste suočeni vaše buntovno dijete ili je to ozbiljna medicinska dijagnoza. Izazov koji je pred vama čini se težim od onoga što vi možete podnijeti.

Prije nego što se suočite s vašim narednim velikim izazovom, posjetite izvor osvježenja, a to je Bog osobno. Dođite mu bespomoćni sa svim svojim slabostima, brigama, strahovima i sumnjama. I onda se obilato napijte Njegove moći, snage i mudrosti. Bog zna sve vaše okolnosti i dati će vam mirnoću, duhovnu snagu i utjehu. Podignuti će vašu glavu i dati vam snage za nastaviti dalje.

Oče, u ovom trenutku okrećem se Tebi za snagu u mojoj slabosti, za hrabrost u mojim brigama i za vjeru u mojoj sumnji.

On koji vlada nad svime, omogućiti će kršćaninu da nastavi na svojem putu.

(John Bunyan, Hodočasnikov put)