Jedna je majka imala petominutno pravilo za svoju djecu. Svakog su dana djeca trebala, nakon što bi se spremila, zajedno okupiti, pet minuta prije polaska za školu. Okupila bi se oko majke i ona bi molila za svakoga od njih poimenice, moleći da ih toga dana prati Božji blagoslov. Onda bi ih poljubila i djeca bi krenula u školu. U molitveni krug bi uključila i djecu iz susjedstva ukoliko bi se dogodilo da i ona navrate. Jedno od djece, djevojčica, puno godina kasnije, je rekla da je naučila iz ovog iskustva koliko je njoj molitva ključna u svakom njezinom danu.

Pisac 102 psalma je znao važnost molitve. Ovaj psalam je označen kao “Molitva u nesreći. Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva pred Gospodinom.” On vapi: “Gospodine, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe! Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši!” (2-3). Bog gleda dolje “sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda.” (19).

Bogu je stalo do nas i želi nas čuti. Slijedili mi petominutno pravilo moleći za blagoslov toga dana ili duže vrijeme provodili vapeći Bogu u dubokoj nevolji, razgovarajmo s Gospodinom svakog dana. Naš primjer može imati veliki utjecaj na našu obitelj ili na nekoga u našoj blizini.

Nauči me Bože da budem svjestan Tvoje prisutnosti te da s Tobom razgovaram slobodno i često.

Molitva je potvrda naše potrebe za Bogom.