Ne pada mi na pamet biti odvjetnikom Don Josipu Mužiću, ali nakon što se je „rasplamsala“ polemika oko primanja svete pričesti i podrške IK, moram se očitovati.

Kad su na jednoj strani „Slobodna Dalmacija“, Ana Belak Krile, Bojan Glavašević i Marko Vučetić, pa im se onako „inkluzivno“ prikači biskup Uzinić, meni ne treba ni gledati tko je na drugoj strani. Sve mi je jasno.

Razumijem da SD uvijek preko svojih „ministranata“ uredno atakira na Boga, na vjeru i poglavito na RKC, razumijem i neprikrivenu strast ovo troje koji bi rado u nekakvim svojim konklavama birali svoju „papisu“ i koji bi u nekakvim svojim fantazmagorijama dopisivali Sveto Pismo, mijenjali Katekizam RKC i ukinuli Kanonsko pravo… razumijem i znam da im je teško što im baš ne ide od ruke.

Tužno je gledati to društvance koje se poziva na „istaknutog zastupnika HDZ-a“ koji je glasao za Istanbulsku konvenciju i koji „zbori“: – Vjernik sam, i smatram da Crkva ima pravo sudjelovati u svim raspravama, ali izjave kao što je ova don Mužića, koji je, valja reći, izrazito obrazovan svećenik, sramota su za cijelu Crkvu. Mene nitko neće odbiti od Crkve, u nedjelju sam bio na misi i pričesti, ali, nažalost, ovakvi i slični istupi odbijaju mnoge vjernike koji više ne dolaze na mise.“

Ako ste se ikada pitali kako izgleda neka optužnica koju su montirale sigurnosne službe propale države onda je ova izjava na tragu toga.

Ne čudi rukopis nelustriranih urednika, novinara, političara i „teologa“ ali je tužno vidjeti biskupa Uzinića koji se je uhvatio u kolo s njima i koji dipli u iste diple, pa „cvrkućući“ s B. Glavaševićem izjavi: „Uz napomenu da bi se neki nakon svega što su javno rekli – i “za” i “protiv” – sami trebali upitati pripadaju li još uvijek Crkvi, sa spomenutim mišljenjem se ne slažem. Ono nije u duhu evanđelja. Poslanje nam nije tjerati ljude iz Crkve, nego im pomagati da se u nju vrate.“ (kraj cvrkuta)

Nikoga Don Josip Mužić ne tjera iz Crkve nego, baš suprotno, poziva one koji su griješili neka se pokaju, ispovjede i neka javno opozovu svoj čin da bi mogli pristupiti pričesti.

Ako to nije u duhu Evanđelja onda ja ne znam što je.

Molimo Boga neka nam podari što više hrabrih svećenika kao što je Don Josip koji ne će ustuknuti pred onima koji bi htjeli Crkvu po mjeri svijeta, a ne po mjeri Isusa Krista.

„Pa tko da vam naudi ako revnujete za dobro? Nego, morali i trpjeti zbog svoje pravednosti, blago vama! No ne bojte se njihova zastrašivanja i ne plašite se!“

(1 Petrova 3, 13 – 14)