Rečeno je da svi moramo proći kroz Getsemani. 
Svi mi činimo stvari koje nas unizuju i koje stavljaju teret grijeha i kajanja na naša pleća.

Problem je u tome što neki od nas ostaju u Getsemaniju predugo. 
Dopuštamo da padnemo niže od prašine na putu (što je u biti dobra stvar ako postanemo ponizni i zatražimo Božju pomoć).

Ali u Getsemaniju vrebaju opasnosti. 
Za neke je tama tako silna da se izgube. 
Izgube viziju svojih božanskih mogućnosti koju imamo kao djeca Božja. Dopuštaju Sotoni da ih uvjeri kako su bezvrijedni i kako nikada ne mogu biti Bogu od ikakve koristi, a ni nikome drugome.

Potrebna je vjera kako bi se vjerovalo da nam samo Bog može pomoći uzdignuti se iz dubina Getsemanija.

Moramo se prisjetiti da je postojala samo jedna osoba koja je preživjela Getsemani, a čak je i ona imala uza se anđela koji ju je snažio.

„A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri.“ (Luka 22,43)

Sin Božji nadišao je tamu svih naših Getsemanija i iz njega je izišao suosjećajan i s jasnom spoznajom naših nesigurnosti i kušnji.

„A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava.“ (Izaija 53,4)

Sin Božji jedini je bio u stanju ponijeti težinu grijeha za čitavo čovječanstvo, krvariti iz svake pore i prijeći trijumfalno na drugu stranu.

„I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju.“ (Luka 22,44)

Ako želimo preživjeti svoj osobni Getsemani onda ne očekujmo to učiniti sami. Moramo Njemu dopustiti da nas podigne.

On je jedini put na drugu stranu. 
On pozna mračni teren, jer „On je Put, Istina i Život.“ (Ivan 14,6)

Zazovite ga i dopustite mu neka vas podigne!

skulpturu kreirala Angela Johnson
njezine druge radove pogledajte na:
http://www.ldsbronze.com/catego…/angela-johnson-gallery/…/2/
http://ajsculptures.com