Na kraju smo jednog dana kad se, nakon toliko dugo vremena, čovjek opet osjeća ponosnim. 
Da pobijedili smo.

Ali to nije ono najvažnije. 

Način na koji su Vatreni nosili sveti Hrvatski dres ono je što čovjeku vraća nadu i ponos.

S onakvim pristupom da i nisu pobijedili meni bi srce bilo puno. Tužno ali ponosno. 

Kada oko tebe jedna civilizacija tone u dekadenciju i nastranost imati ovakve dane znači više od igre i pobjede. 

Barem meni. A vjerujem i vama. 
Mirno spavaj Hrvatska. 
Još nas ima.