Vjera zvana „Čak ako…“

Tim Archer

Tri su prijatelja imala puno razloga sumnjati u Boga. Iako su mu bili vjerni, odvedeni su kao robovi u stranu zemlju. Njihova domovina je bila uništena. Činilo se da je povijest njihove nacije došla kraju.

I sada… sada su trebali umrijeti. Ili se barem tako činilo. Kralj zemlje u koju su došli kao robovi naredi neka se živi spale.

Ovaj kralj, po imenu Nabukodonozor, dao je izraditi veliki kip u čast njemu najdraže osobe: njega samoga. Bila je to ogromna statua, 30-tak metara visoka i oko 3 metra široka. Kralj je izdao naređenje, da kad god kraljevska glazba zasvira, svi moraju pasti ničice i klanjati se tom idolu.

Ova tri prijatelja, Sidrah, Misah i Abdenago, odbiju pokloniti se ovom kipu. Kralj ih da uhititi, i zaprijeti da će ih žive zapaliti u velikoj peći. Ali želeći se pokazati milosrdnim kraljem, ponudi im još jednu prigodu da mu se poklone.

I tada tri prijatelja pokazaše kakva je bila njihova vjera:

Sidrah, Misah i Abdenago odgovoriše kralju Nabukodonozoru:

“Ne treba da ti odgovorimo na to. Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći i od ruke tvoje, kralju; on će nas i izbaviti. No ako toga i ne učini, znaj, o kralju: mi nećemo služiti tvojemu bogu niti ćemo se pokloniti kipu što si ga podigao.” (Daniel 3, 16-18)

Uvjeriše oni kralja da se ne će pokloniti idolu. Također mu rekoše, vrlo jasno, da je njihov Bog u stanju spasiti ih i da oni misle da će baš to i učiniti. Ali također jasno rekoše da će oni i dalje vjerovati svome Bogu ukoliko ih čak odluči ne spasiti.

Prečesto mi vjerujemo u Boga sve dok on čini ono što mi želimo i kada mi to želimo.

„Bože, spasi moga oca i ja ću ti vjerovati.“

„Bože samo me izbavi iz ovih nevolja i ja ću ti vjerovati.“

Ono što mi trebamo jest vjera koju bismo mogli nazvati – ČAK AKO. Mi trebamo vjeru koja kaže:

„Gospodine, vjerovat ću u tebe ČAK AKO ne učiniš ono čemu se nadam. Vjerovat ću u tebe ČAK AKO ne uslišaš moje molitve onako kako ja to želim. Vjerovat ću u tebe bez obzira na sve.“

Pri kraju Knjige proroka Habakuka stoji:

„Jer smokvino drvo neće više cvasti niti će na lozi biti ploda, maslina će uskratiti rod, polja neće donijeti hrane, ovaca će nestati iz tora, u oborima neće biti ni gòveda. Ali ja ću se radovati u Jahvi i kliktat ću u Bogu, svojem Spasitelju.“ (Habakuk 3, 17-18)

Nama ne treba vjera koja dolazi i odlazi sukladno našim okolnostima.

Mi trebamo ČAK AKO vjeru, vjeru koja slijedi Boga bez obzira na sve.