Postoji sitan narod Liliputanaca.*

Liliputanaca koji nikad nisu sastavili zaredom „3 na nogu“ …

Liliputanaca koje ni’ko nije bira za „na male branke“…

Liliputanaca kojima je balun samo „šponda“…

… za izrugivanje, gađenje, sprdačinu onih kojima u biti, vireći z neke svoje mižer’jaste buže, očajnički zavide, na koje su do boli ljubomorni… na njihov status, na njihov novac i na njihovu slavu…

… ali kako im ne mogu osporit talent, znanje i slavu onda im „vade đigericu“ jer ne znaju dobro govorit … engleski…

Svi su ti (naravski) od reda „poligloti“ … sve oni jezike razumiju… oni parlaju ka veliki…  neka… ali su mali, malešni, mižerjasti… ljudi iz buže… čovuljci nahvao…

U’vatili su Luku Modrića „u đir“ … „u kolo“ … dočekali su svojih 5 minuta maksimalnog intelektualnog ushita jer oni su face, oni su arbitri, oni će presudit utakmicu u sudačkoj nadoknadi…

Jedni mu nož pod grlo stavljaju (klali bi ga), drugi mu omču oko vrata staviše (vješali bi ga), a ovi treći željeli bi ga poniziti kako bi sebe uzvisili… pod krinkom nekakve pravde i pravice, u državi gdje se za stotinjak kuna u pržun ide, a za milijune kumpiri gule, oni čovjeka koji ni po kojem, pa ni nakaradnom hrvatskom sudištu, osuđen nije … režu vrat… vješaju ga … rugaju mu se…

Uvijek mediokriteti sanjaju vrhunce, prva mjesta, zlatna odličja… ali kako mediokritet nikada ne može biti prvakom onda svoj nedosanjani san pokušava ostvariti rušeći veličine…

Lešinarski kruže… zbijeni u gomilu… to je želja vođena mržnjom (i rođena iz nje) i kao takova rušilačka je i nihilistička.*

Što reći… koju poruku poslati Liliputancima…?

„Ni na branku vas ne bi stavija…!“

* korišteni pojmovi Ivana Grljušića iz knjige „Ulomci o Don Quijoteu“