Zakonik kanonskog prava kaže: „Neka se primanje svete pričesti ne dopušta izopćenima ni udarenima zabranom bogoslužja pošto im je izrečena ili proglašena kazna, a ni drugima koji tvrdokorno ustraju u očitom teškom grijehu.“ (kan. 915).

Između ostalih crkveni pravnik fra Velimir Blažević, u knjizi Vodič kroz crkveno pravo za vjernike, ovako to tumači: “Rjeđe se događa da nekomu bude izrečena ili proglašena kazna izopćenja ili zabrane bogoslužja, i da se zbog toga takvomu ne može dopustiti primanje svete pričesti, ali se može dogoditi da pričest treba nekomu uskratiti zbog tvrdokornog ustrajavanja u očito teškom grijehu. Da bi se u takvim slučajevima nekoga odbilo od pričesti, mora se raditi o teškom grijehu, da grijeh na vani bude očit ili javno poznat, i da dotični tvrdokorno ostaje ili ustrajava u tom grijehu. Mogu se, kao primjer, navesti osobe samo civilno vjenčane; crkveno vjenčane i razvedene osobe koje su ponovno stupile u civilni brak; osobe koje žive u priležništvu ili konkubinatu; ili osobe ogrezle u teškim zlodjelima, kao što su razbojstva, raspačavanje droge i sl., koja su javno poznata i od kojih te osobe ne odustaju. Takvim se osobama sveta pričest mora uskratiti.“

Hrvatska biskupska konferencija je nedvosmisleno upozorila da je ratifikacija Istanbulske konvencije neprihvatljiva za katolika jer nameće genderizam koji je „novo tumačenje čovjeka koje nije spojivo ni s općeljudskim, a pogotovo ne s kršćanskim poimanjem čovjeka“.

Stoga se nitko ne može pravdati neznanjem.

Političari, pa i na najvišim položajima, ako su vjernici katolici nisu ništa iznad „običnih“ vjernika i za njih vrijede isti propisi u vezi primanja sakramenata kao i za sve druge.

Oni zastupnici koji su javno izglasali konvenciju dužni su se pokajati, ispovjediti i javno opozvati svoj čin da bi mogli pristupiti pričesti.

Sveti Pavao piše Korinćanima: “Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe. Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje.“ (1 Kor 11,26-27).

Upravo iz ljubavi prema Isusu i prema grješnicima svećenici su dužni skrbiti o dostojnom primanju pričesti što uključuje u nekim slučajevima i njeno uskraćivanje.

Medijsko nametanje mišljenja nevjernika i agnostika o pričešćivanju nije mjerodavno za katolike i očit je primjer pokušaja zavođenja diktature relativizma.

Prof dr don Josip Mužić