G. K. Chesterton

Magarac

Preveo: I. G. Kovačić

Letjele ribe i rađao trn
Smokvom, šuma je hodila,
I mjesec zacijelo bio ko krv,
Kad me je mati rodila.

Ko krila se klate ušesa, moj krik
Ružan je, grdna si, glavo!
Međ četveronošcima svima moj lik
Šeće ko smiješni đavo.

Bačen sam drevnim nepravim htijenjem
U ove zemlje prognanstvo:
Glad, bič mi se rugaju: ja sam nijem,
I čuvam svoje tajanstvo.

Lude! Jer i ja imah svoj čas;
Čas sjajan, pred vjekove mnoge:
Klicanje bješe kraj uha mog,
I palme mi pale pred noge.