Blog

Stavimo malo pod povećalo sve glasniju liberalnu tezu da su izbjeglice potrebne staroj i umornoj Europi jer joj donose mladost i znanje. Prvo, Europa znanja ima i previše, a mladost koja joj nedostaje zašto bi trebala biti nadoknađena „humanim preseljenjem“ ne-europskog stanovništva? Ni teza da Europi treba radna snaga ne drži vodu – treba joj, ali kojim putem? Zar će još isilovci ispasti trudbenici koji Europi priskrbljuju novi vitalitet i šalju radnu snagu?

Nije li logičnije da demografski i biološki radno sposobnu Europu treba obnavljati iz nje same tako što će se promovirati politika obitelji i nataliteta? Apsurdnost teze da su izbjeglice dobrošle za obnovu europskog vitaliteta je u činjenici da se posredno prihvaćaju posljedice etničkog čišćenja na Bliskom Istoku – i što će drugo onda islamisti nego zaključiti da im sve to ide na ruku i da svoju prljavu rabotu progona i istjerivanja stanovništva iz Sirije, Iraka i Libanona trebaju zdušno nastaviti? Na koncu, time se oživljava i strah od planske islamizacije Europe.

Ima autora, kojima ne fali pameti, a zastupaju tezu da je to dobro i za nas u smislu obnove stanovništva. Koliko je to iracionalno dovoljno govori činjenica da se jedna kultura hoće obnavljati sasvim drugom kulturom, i da se stanje na terenu koje je posljedica etničkog čišćenja neviđenih razmjera praktički time opravdava, prihvaća i legalizira, umjesto da se suočimo s uzrocima i pokušamo ih riješiti na izvoru nevolja.

Liberalistički lažni humanizam na neviđeno glup način neizravno ohrabruje politiku „humanog preseljenja“ čitavih naroda jer faktičko stanje nekritički prihvaća samo u njegovom humanitarnom ali ne i u geopolitičkom i kulturalnom aspektu. Kao da takvom stavu fali kognitivnih sposobnosri i zahvaćanje u cjelokupni kauzalitet problema.

Zar nije maloumna logika koja se svodi na ovakav stav: ok., ti ljudi su protjerani iz svojih domova, ali eto, nama je to dobro došlo, treba nam mlađe, radno sposobno stanovništvo, Europa je stara i umorna, pa ćemo ih naseliti po svim zemljama – nije li takav stav u osnovi, podsvjesno rasistički? Ne tretira li se te izbjeglice kao neki biološki rezervoar, kao „vitaminsku“ injekciju otromboljenom tijelu stare kurtizane Europe? Tako su rezonirali i stari Rimaljani na vrhuncu dekadencije, vjerovali su da narode koji dolaze na granice carstva mogu kontrolirati i ciljano iskorištavati, kao vojnu i radnu snagu – dok taj novi, siloviti vitalitet nije postao poluga koja je ionako dekadentno carstvo samo izbacila iz ležišta i gurnula u provaliju…..

Treba naći jedan razborit stav. Ni lakomislen ni paranoičan. Možda bi bilo dobro da nas i odnos prema izbjeglicama prije svega podsjeti da moramo humanizirati i odnose u samom hrvatskom društvu, jer najprije bi Hrvati prema samim Hrvatima morali postati malo humaniji. A onda ćemo naći mjeru humaniteta i općenito za druge….