Blog

 

Prošle godine smo bili svjedoci dosad neviđenog izraza “otvorenosti” Svete Stolice prema Luteranskoj crkvi – o ćemu smo pisali u članku pod naslovom Službena luteransko – katolička obljetnica Reformacije

Sada nam stiže vijest da su Luteranska svjetska federacija i Papinsko vijeće za promicanje jedinstva kršćana na čelu s kardinalom Kurtom Kochom, podržali neku vrstu “liturgijske službe”, osmišljene kako bi se olakšala zajednička molitva između katolika i luterana povodom obilježavanja 500. obljetnice protestantske reformacije sljedeće godine. Ova liturgijska služba se temelji na obilježavanju obljetnice Reformacije (crkvenog raskola!) u 2017. godini.

Ovo je prvi put da kampanja za katoličko-luteransko zajedništvo i glorifikacija reformacije poprima neku vrstu kvazi-liturgijskog oblika, namijenjenog ne samo za relativno rijetke “ekumenske susrete”, nego i za katolike i luterane diljem svijeta. Kao što vrlo dobro znamo, molitva i vjera idu ruku pod ruku, pa opasne posljedice ovakvog koraka nije teško predvidjeti.

U uvodnoj molitvi ove službe moli se Gospodina da nam “pomogne da se radujemo u darovima koji su došli u Crkvu kroz Reformaciju, pripremi nas da se pokajemo za sve pregradne zidove koje smo mi, i naši preci, izgradili, te nas opremi za zajedničko svjedočanstvo i službu u svijetu“.

Druga molitva glasi:

Hvala ti Bože za mnoge teološke i duhovne spoznaje koje smo primili kroz Reformaciju. Hvala ti za dobre promjene i reforme koje su utemeljene u Reformaciji kako bismo se borili s izazovima. Hvala ti za naviještanje evanđelja koja se dogodila tijekom Reformacije i koje je ojačalo bezbroj ljudi da žive vjerskim životom u Isusu Kristu.”

Jedno od čitanja u dijelu “zahvalnosti” ove službe počinje ovako:

Luterani su u svojim srcima zahvalni zbog onoga što su im Luther i drugi reformatori učinili dostupnim: razumijevanje Evanđelja Isusa Krista i vjere u Njega; uvid u otajstvo Trojedinog Boga koji se daruje nama ljudima iz milosti koje se može dobiti samo potpunim povjerenjem u Božja obećanja; slobodu i sigurnost koju stvara Evanđelje; ljubav koja dolazi i budi vjerom, nadu u životu i smrti koju nam donosi vjera te živi kontakt sa Svetim Pismom, katekizam i himne koje donose vjeru u život.

Još jedno čitanje završava sa:

Ekumenski put omogućuje da luterani i katolici zajedno cijene uvid Martina Luthera u duhovno iskustvo Evanđelja i Božje pravednosti, koji je ujedno i Božja milost.

U ovoj “liturgijskoj službi” dominira protestantski materijal, i jednostrana hvala Reformacije, a ništa ne govori o prepoznatljivim elementima katoličke povijesti, teologije i baštine. Reformacija i put Martina Luthera se veličaju, a protureformacija, i pape i sveci 16. stoljeća, se ignoriraju.

Nevolje koje su proizašle iz Reformacije temeljito su ušminkane u dijelu o “pokajanju” gdje se doktrinarne polemike i povijesne tragedije prekrivaju s banalnim općenitostima u kojima se podjednako krivi i luterane i katolike. Naglasak u ovoj službi je bez dvojbe stavljen na ono što navodno ujedinjuje katolike i luterane, dok su doktrine koje nas “dijele”- doktrine za koje je ogroman broj katoličkih mučenika i svjedoka vjere trpjelo, krvarilo, borilo se i umrlo – ostale nespomenute i ostavljene po strani.

Sveti Marko Križevčanine, moli za nas!

 

Izvor