Blog

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Nemoguće nam je vratiti se u stanje izvorne nevinosti. Ljudski pad nije bio neka neugodna pogreška, nešto što je najbolje zaboraviti, kao da možemo raščistiti cijelu stvar praveći se da se nikada nije dogodila. To je, zapravo, ono što bi stanovnici nudističkih kolonija i europskih plaža htjeli vjerovati.

Ali to je laž. Vrata Edena i dalje su odlučno zatvorena. Pogreška je učinjena i naučili smo lekciju o stanju u svemiru i svemu što se događa u njemu. Ipak, Bog je u svojoj beskrajnoj milosti i pravdi poslao svoga Sina Jedinorođenca da nas otkupi od tiranije laži.

Isus je dopustio da ga ponize do kraja i svuku do gola, a u toj moralnoj agoniji u kombinaciji s njegovom fizičkom agonijom ponio je bol naših zlih izbora. U tom procesu je ostvario otkupljenje svakog aspekta našeg bića, uključujući i tijelo. On je platio cijenu za sve bolesti koje tijelo uzrokuje i trpi.

Mi se ne možemo vratiti u Eden, ali Krist je otvorio put do obnove izvornog jedinstva- onog s kojim smo bili blagoslovljeni prije pada. On nas poziva da se borimo u svakom trenutku u skladu s Božjom prvotnom namjerom, tako da bi jednog dana naslijedili naš istinski identitet.

I još se ne očitova što ćemo biti“, kaže sveti Ivan (1 Iv 3, 2-3). Djelomično znamo, s očima vjere, očima nade, jer nam je rečeno kako ćemo u Raju, nakon “uskrsnuća tijela“, biti blagoslovljeni zauvijek s novim i proslavljenim tijelima. Do tada, Gospodin nas uvjerava da nam je njegova milost dovoljna.

On želi da naša tijela budu izraz naša cjelokupnu osobnost, bilo u celibatu ili u čistoći bračne ljubavi. Nadnaravnom milošću izlivenom kroz sakramente Crkve i zazvanom kroz molitvu, moguće je naučiti u potpunosti ljubiti, razumjeti ono što smo nekad bili i gledati prema naprijed s pouzdanjem na ono što možemo postati.

U Kristu, oznake našeg drevnog poraza su preobražene. One su simbol blaženog jedinstva koje nas čeka, a za koje je On platio cijenu. Naš zadatak je surađivati s milošću, nositi dio križa svaki dan našeg života, boriti se protiv onih snaga koje su ga svukle do gola i degradirale mu tijelo.

U toj borbi, čednost čuva našu osobnost poput zida oko palače, i sram funkcionira kao nevidljivi stražar na vratima. Sram rađa pokajanje. Pokajanje razbija stisak sebičnosti, i dopušta djelovanje prave ljubavi. A kad Ljubav završi sa svojim radom, nema više sramote.

Ne smijemo podcijeniti hitnost ovog poziva na borbu, niti smijemo zaboraviti da je naš protivnik opisan u Svetom Pismu kao najsuptilnije i najlukavije stvorenje. Krist nas poziva da ostanemo budni i bdijemo, zadržavajući stalni oprez zbog taktike đavla, a posebno zbog njegovog posebnog interesa za našu djecu. Iskušenja obično počinju suptilno, sa “malim” kompromisima, ali moramo shvatiti da je svrha neprijatelja da nas postupnim ublažavanjem gura prema puno gorim stvarima.

Zbog masivnog pritiska nemoralnog društva, sve nam se teže oduprijeti današnjim izazovima jer je u našoj prirodi da želimo svojoj djeci sreću. A mladi se doimaju vrlo nesretno kada se opiremo njihovoj želji da budu moderni i u skladu s vremenom. No, moramo stvar sagledati iz druge perspektive. Bog, naš Otac želi da naša djeca budu sretna vječno, pa nam njihova istinska sreća uvijek mora biti pred očima našeg srca.

Živimo u bolesnom vremenu, u stvari došli smo do razdoblje koje je smrtno bolesno. Ivan Pavao II nazvao ga je “kulturom smrti”. I pri tom je mislio puno šire od smrti tijela. U jednom kratkom stoljeću, Zapadno društvo je degenerirala iz kršćanske kulture u jednu kulturu bez duše, a sada i bez ljudskosti.

Sljedeća faza je dijabolična kultura, proces koji je već započeo. U ovom trenutku, u velikom ratu između dobra i zla, moramo se okrenuti s obnovljenim povjerenjem prema Gospi, moleći za milosti mudrosti, razboritosti i skromnosti za naše mlade. Svakodnevno bismo trebali zazivati njezinu zaštitu protiv duha svijeta i duha našeg drevnog neprijatelja. Ako to učinimo, ona će nam pomoći da vidimo područja našeg života u kojima smo bili prevareni, Ako odgovorimo na njezine izljeve milosti, ona će nam pomoći da pronađemo bolji način. Onda će naša djeca učiti potpunije ljubiti. I biti će ljubljena zbog onoga što zaista jesu.

Michael D. O’Brian, za Lifesitenews