Nakon niza stoljeća porobljenosti te u krvi i suzama netom stvorene Hrvatske države, svjedoci smo dramatičnog urušavanja njene cjelovitosti i samobitnosti i koja se poput starog trabakula opasno nagiba na uzburkanom moru i povija pod udarima pobiješnjelih vjetrova.
I to upravo od strane onih koji ju nikada nisu ni željeli, kao i onih koji još uvijek pod anestezijom grijeha svojih prethodnika snishodljivo i do boli ponižavajuće, prihvaćaju sve direktive onih, koji su upravo kao most na brzinu sklepani kako bi odigrali prljavu ulogu svojih ideologa i financijera.
Kako drukčije protumačiti svu ovu izbornu i postizbornu gadost i lakrdiju, zaplotnjaštvo, i neviđenu nemoralnu političku i drugu trgovinu, kojoj (sad je to bjelodano jasno), cilj nisu samo fotelje već i nešto posve drugo te puno, puno opasnije. Kako protumačiti ovu trgovinu i kupovanje (i to našim novcem) glasova isto tako nemoralnih i do kraja pokvarenih ljudi kojima je, o koje li ironije, svoje povjerenje poklonio dobar dio Hrvatskog naroda. Kako više tom istom narodu objasniti o kojim se to (ne) ljudima zapravo radi.
Kako objasniti da su to isti oni koji se, a da pri tome i ne trepnu, prodaju za Judine škude. Da su to isti oni koji su već davno regrutirani izučili UDB-in i KOS-ov prljavi zanat, i koji su skrivili smrt i nesreću stotine tisuća onih koji su sanjali Hrvatsku državu.
No budimo do kraja iskreni i kažimo da kad su izbori u pitanju ovakve i slične igre nisu specifičnost samo jedne male Hrvatske već da su one gotovo sastavni i uobičajeni dio izbornih igara mnogih i od Hrvatske puno većih država, ali sa stoljetnom demokracijom, gospodarski daleko naprednijim i nacionalno homogenijim. Istina, puno je toga dopušteno, ali i rijetko gdje se događa apsurdna činjenica da jedna na brzinu sklepana stranka i kako joj oni još uvijek neosviješteni, i oni „dobronamjerni“ tepaju „treći put“, sa svojih petnaestak ideološki potpuno različitih i među kojima dobar broj nemoralnih pojedinaca, među kojima su svoje mjesto našli bivši visoki sudac zloglasne JNA, ili pak jedan visoki kvazi intelektualac koji se odriče i svojeg prezimena, uzima sebi za „pravo“ staviti se u ulogu mandatara.
Naprosto je tragikomično vidjeti kako jedna gotovo smiješna grupa međusobno nepoznatih likova, na čelu koje je jedan politički adolescent, gotovo svakodnevno poput pravih prvašića postrojava isto tako nevjerodostojne čelnike dviju velikih stranaka, zadajući im svaki dan drugo gradivo. Gotovo sam uvjeren, da psihijatar Božo nije ni sanjao da će tako poslušno i bez pogovorno pred njim prodefilirati gotovo cijela vojska političkih pacijenata. Ako ništa drugo sakupio je naš psihič Božo odličan supstrat za jednu doktorsku disertaciju za koju bih mu predložio naslov: „Metode psihoterapijskog tretmana politički oboljelih ličnosti“.
Ali šalu na stranu, stanje u državi, u prvom redu ono gospodarsko, sigurnosno, demografsko pa i svako drugo, uistinu je takvo, da ako se ovoj potpunoj anarhiji ubrzo ne stane na kraj, sasvim je izgledno da će ovo stanje bolesti društva u cjelini, uskoro priječi u svoj terminalni i neizlječivi stadij s nesagledivim posljedicama.
Slijedom naprijed iznijetog dolazimo do ključnog pitanja, tko je taj, ili netko u ovoj državi političkog kupleraja, koji će ovo stanje potpunog bezvlašća energično, snagom vlastitog autoriteta i Ustavnih ovlasti konačno zaustaviti, jer za Boga dragoga, ne radi se ovdje samo o pukom političkom i postizbornom folkloru, već su na sceni opasne i po opstojnost Hrvatske države opasne radnje.
I konačno, tko je taj koji će već izluđenom narodu (bar njegovom većem djelu) objasniti zakonitost postupaka kojima se novcem poreznih obveznika i onako do grla zadužene države, u samo četiri (4) minute, doslovno šapćući na sjednici jedne tehničke Vlade na odlasku, donosi odluka o davanju jamstva od preko dvjesto milijuna kuna u svrhu kupovanja bijednih glasova, još bjednijih novoizabranih saborskih zastupnika, među kojima i ona o kupovini druga iz Primoštena.
Tko je taj tko će zbunjenom narodu protumačiti što se to krije pod dramatičnim izjavama čelnika stranke relativnog pobjednika izbora, o tzv. puzajućem državnom udaru koji je u tijeku. Pa zar smo svi u ovoj državi maloumni pa da ne vidimo da se iza besramnog i protuustavnog kupovanja vlasti kriju daleko opasniji „poduhvati“, kao što su odcjepljenje pojedinih regija i komadanje tek stvorene države, izazivanje nereda i na kraju građanski rat.
Da je tome tako dovoljno je poslušati što nam to poručuje pomahnitali Neron, koji otvoreno gazi po svim institucijama ove Države. Čovjek koji ne poštuje ni Ustav, niti instituciju Predsjednice ove Države, i to samo zbog činjenice da je na našu sreću upravo ona ta koja još jedina kao institucija stoji na putu njegovih nečasnih namjera, a koje se jasno iščitavaju u onoj njegovoj već glasovitoj rečenici: „ili mi, ili oni“
Upravo naša Predsjednica je ta koja uz puno poštivanje Ustavnih odredbi, mora konačno energično stati na kraj ovom opasnom cirkusu. Više nego ikada do sada Ona mora biti svjesna da se što žurnije mora odreći opasne želje svidjeti se svima te da se vođena voljom većine građana i Ustavom joj dodijeljenih obveza postavi iznad osobnog imidža.
Kakvu god da donese odluku i što god to mi željeli, ostaje samo na njoj da kao Predsjednica u skladu s Ustavom i svojih prigodom prisege danih obećanja da će ako bode trebalo „lupiti šakom o stol“. Pa poštovana gospođo Predsjednice Republike Hrvatske, zar već nije vrijeme da to i uradite?