Blog

Sretan sam što živim u zemlji u kojoj mogu slobodno reći kako sam uvjeren da je odluka američkog Vrhovnog suda civilizacijski korak – unatrag.

 

 

Christy Koor, glasnogovornica splitske LGBT udruge Rišpet, prošlog je tjedna komentirala ‘povijesnu’ odluku američkog Vrhovnog suda da se Ustavom od svake savezne države zahtjeva mogućnost sklapanja istospolnih brakova.  

 

Koor je tu odluku pozdravila osobnim uvjerenjem kako se ovom odlukom, zapravo, ‘zabranjuje diskriminacija’ te izražava nadu da će ova odluka ‘biti primjerom i ostalim zemljama u svijetu’. Također, ističe kako se, u pozitivnom smislu, vide ‘novi globalni trendovi’ te se nada kako će i u našoj zemlji biti takvih promjena nabolje, ponajprije u našem ‘mentalnom sklopu’. 

 

Ove riječi zaslužuju barem kratki osvrt. Ako ništa drugo, onda čisto zbog čvrstoće mog mentalnog sklopa. Naime, uvjeren sam da, u smislu u kojem govori Koor, moj mentalni sklop neće niti malo evoluirati nabolje. Možda iz jednostavnog razloga što je moj mentalni sklop tako sastavljen da ‘zahrđalo’ vjeruje kako je LGBT stil življenja – postavljen na duboko pogrešnim osnovama. Posljedično, tako i sve ostalo, makar bilo i iskreno, ne može biti nego pogrešno – i duboko frustrirajuće.

 

Dakle, što LGBT – aktivisti idu sve dalje i dalje s potraživanjem ‘svojih prava’, makar ih i ostvarili, oni time tonu sve dublje, zavedeni nizom već uvriježenih zabluda, od kojih je najveća ta da je njihova (seksualna) orijentacija i ponašanje normalno, prirodno – i nepromjenjivo.

 

Moj se, eto, mentalni sklop ne želi prilagoditi ‘globalnim trendovima’ koji mi uporno ‘objašnjavaju’ nove trendovske istine kako je, na primjer, O.K. da dvojica muškaraca ili dvije žene posvajaju djecu, da dijete ima dvije ‘mame’ i dvojicu ‘tata’; kako je u redu da homoseksualni par ‘naruči’, tj. kupi dijete preko surogat-majke; kako je u redu da djeca imaju seksualne odnose sa starijima ukoliko oni to dragovoljno i sporazumno žele itd.

Dopustite, gospođice Koor, moj mentalni sklop je takav da neću nikada svojoj djeci govoriti kako je bilo koja od LGBT – sklonosti tek jedna od različitih (i normalnih) varijanti seksualnosti. Naprotiv. No, da se razumijemo, moj mentalni sklop ipak može razlikovati dostojanstvo samog čovjeka od njegovih postupaka. Zato ću uvijek svojoj djeci (i drugima) govoriti kontra nasilja nad bilo kime, bilo u vidu pogrde, psovke, prijetnje ili fizičkog napada.

 

Neću se, naravno, suzdržavati reći svoje mišljenje i uvjerenje o stramputici kojom LGBT populacija ide. Neću ono što je gorko nazivati slatkim. Niti ono što je pogubno nazivati civilizacijskim napretkom. Neću ni šutjeti o svemu tome, jer šutnja nije u svakom slučaju – mudrost i zlato. Ponekad je kukavičluk i strah.

 

Kad Vi, gospođice Koor, kažete da se nadate ‘promjenama nabolje i u mentalnom sklopu’, onda već zalazite u sferu poimanja ‘dobra’ i ‘zla’. Dakle smatrate da postoji dobro i zlo. Stoga i smatrate kako je mentalni sklop onih koji ne odobravaju Vaš stil življenja jednostavno – zaostao. Nadalje, imputirate im govor mržnje, ponekad i fašistoidan krimen, samo zbog njihovog neslaganja ili zbog zalaganja da se ne odobre Vaši zahtjevi koje nastojite ozakoniti.

 

Zbog takvog Vašeg pristupa postigli ste niz ‘uspjeha’, počevši od 1973. pa nadalje. Svejedno, sretan sam što živim u zemlji u kojoj mogu slobodno reći kako sam uvjeren da je odluka američkog Vrhovnog suda civilizacijski korak – unatrag. 

 

A što se tiče istine, samo da pripomenem, nju ne zanimaju trendovi. Istina je istina. Nju ne kroji ni većina ni manjina. Ne kroji je ni marketinška vještina, bilo u agresivnom ili samosažaljevajućem ruhu. Istinu ne kroji, jasno, ni preglasavanje u nekom parlamentu, pa bio rezultat 9:0 ili 5:4, kao što je sada bilo u američkom slučaju. 

 

Dopustite mi, znam da hoćete, da i dalje ostanem u svom starinskom mentalnom sklopu, koji drži da je intimna ljubav između muškarca i žene, a prema Božjim smjernicama, zamisao i dar – od Boga. Osim toga, pročitao sam niz svjedočanstava bivših homoseksualaca koji tvrde dahomoseksualnost nije zadana rođenjem nego je posljedica niza kompleksnih i, najčešće, narušenih odnosa u djetinjstvu i(li) pubertetu. Stoga, ako bih odobravao ili ako bih šutio o tome da njihovo (seksualno) ponašanje nije normalno i prirodno, mislim da bih, zapravo, radio protiv ljudi iz LGBT miljea. Jednostavno nije i nikada neće biti u redu, makar ga svi sudovi ovoga svijeta odlučili legalizirati. Ako bi se to i dogodilo, vjerujem da se neću osjećati diskriminirano zbog drugačijeg stava. Dapače, vjerujem da ću se osjećati privilegirano i mirno, jer nisam pristao na ‘široki put’ koji vodi u nesreću, nego na ‘uski put’ koji vodi u život.

 

Ne podrugujem se kada kažem da zbilja molim za Christy Koor, udrugu Rišpet i druge. Molim da im se dogodi daleko bolja spoznaja od sadašnjeg shvaćanja da će prestati biti nesretni tek kada zakoni omoguće sve što žele i kad svi ljudi oko njih promjene svoje ‘mentalne sklopove’.

 

Neka nam svima Bog bude milostiv i na pomoći kako bi, naposljetku, nakon svih nemira i potraga, došli do konačne i nepromjenjive Istine. Do iskonskog Mira i Ljubavi koju niti jedan trend ovog svijeta ne može i neće osujetiti.