Isusov poziv Mateju, cariniku i omraženom Židovu, koji služi rimskom okupatoru, neka ga slijedi, završio je Isusovim odlaskom u Matejevu kuću, sjedanjem i blagovanjem za njegovim stolom, a sve je kulminiralo kada su im se pridružili mnogi carinici i grješnici, koji sjedoše za stol s Isusom i s njegovim učenicima.

Izbio je prvorazredan škandal!

Što mislite kada bi danas Isus došao, recimo u Split, i kada bi On odlučio prirediti večeru i sam izabrati uzvanike, kako bi to izgledalo?

Pa, ruku na srce, zainteresiranih, koji bi svakako željeli nazočiti toj večeri bilo bi iznimno puno. Daleko više nego što je deklariranih vjernika.

Marketinški stručnjaci bi se nadmetali u osmišljavanju naziva za taj „event“. Nitko ih ne bi zvao iako bi svi oni to odradili gratis samo kako bi u svojem „portfoliju“ imali taj „event“ kao referentnu točku.

Zato bi naslovnice medija preplavili slogani koji govore o „partiju svih partija“ (ovdje bi se pokazao problematičan naglasak kod sklanjanja riječi party!!) pa bi nas obasipali sloganima tipa „Ako nisi s nama – slava ti je ka’ užgana slama“ – „Uvijek vjerni“ – „S Isusom kroz život“…

Pozivnice za ovu gala večeru prije svih bi očekivali političari, kako oni na vlasti tako oni u oporbi, zatim nevladine udruge, čitav hrvatski jet-set, „celebrities“, naravno svi tajkuni, bankari, mešetari i obavezno „influenceri“, „opinion-makeri“ i bez iznimke – mediji.

I što bi se dogodilo?

Danima unaprijed trajala bi prava jagma za pozivnicama, jer tko je to vidio izostati s događaja koji je referentna točka svih budućih kozmičkih zbivanja.

Telefonske kompanije ostvarivale bi ekstra rekordne profite, jer bi se zvalo „sve živo“ kako bi se „upalo“ barem na listu čekanja za ovaj povijesni događaj.

Planule bi kuharice u kojima ima barem neki recept iz židovske kuhinje, jer Isus je ipak bio Židov, zar ne!?

Modni dizajneri kreirali bi modne linije „A la Nazaret“ ili „A la Betlehem“. 

Izrađivači nakita i bižuterije ne bi mogli odoljeti potražnji za križevima, krunicama, škapularima, medaljicama. 

Možda bi dizajnerima obuće bilo najlakše, jer bi se uglavnom nosile sandale (“francescane”). 

Prodavači majica, hudica, kapa, šalova, s natpisima „Jesus rules“, „Ivan 3:16“ ili „Forza Isus“ preplavili bi ulice i trgove. 

Blagoslovljena voda u pakiranjima od 1 dcl do onog za tvrtke od 10 litara točila bi se u potocima. 

Bilo i crno vino „Kana“ prodavalo bi se u svim boljim trgovačkim centrima. Ljudi bi u kafićima tražili od konobara: “Kani mi kap Kane“. Pivari bi bili hendikepirani ali njihov slogan „Uvijek vjerni“ zvučao bi dobro.

Doduše nastradali bi maslinici i palme na Rivi, jer tribalo bi i mavat kada Isus dođe… ono malo tovara šta je preživilo nitko više ne bi maltretirao… muški bi puštali kosu i brade, a žene bi hlače i mini suknje sakrile u dno ormara… skladale bi se nove pisme na stare melodije… „Ništa kontra Isusa“… „Samo jedan dan života“ … ljudi bi hrlili u crkve na krštenja, ispovijedi, pričesti, krizme, jer “kad ako ne ćeš sad!”

Tiskare bi radile danonoćno tiskajući Biblije različitih formata, molitvenike, Misale i Katekizme… U crkvama bi se preko noći vratilo služenje Mise „ad orientem“… proizvođači automobila bi se natjecali s novim modelima tipa „Kristomobil“… „Isus car“, a svatko tko bi donio sliku s Krizme, staru barem godinu dana, dobivao bi značajan popust.

Na Crkvi bi bio veliki pritisak. Burzovni mešetari tražili bi da se Crkva što prije privatizira, da se izdaju paketi dionica i objave na burzi.

Agnostici bi masovno upisivali ubrzani tečaj vjeronauka, nevjenčani parovi tražili bi veze za žurna crkvena vjenčanja, a vlast bi najprije u saborsku proceduru po hitnom postupku poslala zakon o zabrani pobačaja i zakon o poništenju Istanbulske konvencije. Paralelno vlast bi renovirala ubožnice, bolnice, staračke domove i sirotinjske četvrti, jer ne bi bilo zgodno da Isus dođe, pa da vidi kolika je nebriga vlasti prema bližnjima i to najpotrebnijima.

Zato bi se socijalna pomoć utrostručila, a mirovine poduplale, dok bi se saborski zastupnici i državni službenici javno odricali od enormnih primanja i tražili prosječnu plaću. Svi bi se službeno pozdravljali sa „Hvaljen Isus i Marija!“

Cijene ribe bi otišle „u nebo“, jer Isus je ipak preferirao ribu ali sve bi drugo živnulo… stopa BND bi porasla, stopa nezaposlenosti bi pala, kamate bi se ukinule, krediti bi se opraštali, gorivo bi drastično pojeftinilo…

Neki bi ustrajali u svojem borbenom ateizmu, pa bi držali govore po trgovima o „novom opijumu za mase“. A mase bi im se rugale, gađale bi ih gnjilim pomama i jabukama, pa bi onda oni bižali u šumu gdje bi čekali nadajući se da će sva ta euforija ipak proći i da će njihovo vrime opet doći… neki među njima ipak bi ostajali u gradu i tražili vezu ne bi li barem skupljali lemozinu ili palili sviće po oltarima, jer ako je tko znao kako biti „blizu oltara“ onda su to bili baš oni…

Svi bi hoteli i privatni apartmani bili dupkom puni, jer Split bi bio „centar svita“.

I onda bi izbija škandal!

Oni koji su očekivali pozivnice za večeru s Isusom šokirali bi se, jer pozivnice nikako nisu stizale. Diskretno bi se raspitivali di je zapelo i tko je onda pozvan ako to nisu oni koji nikada nisu izostali ni sa jednog važnijeg „eventa“.

Šok bi bio još veći kada bi doznali kako a ma baš nitko nije iz njihovog kruga pozvan.

Ali pravi šok bi nastao kada bi shvatili kako se večera s Isusom ne će održati ni u jedno elitnom, više-zvjezdanom hotelu, da niti jedna pjevačica, ni pjevač, a ni bend nisu angažirani, da modne revije očito ne će biti, pa niti aukcije različitih stvari poznatih i slavnih osoba, jer (govorili su) moglo se je prikupiti dosta novca za stare i nemoćne svećenike.

Škandal je kulminirao kada su novinari lokalnog glasila, kroz prozore svoje redakcije u Dugopolju, opazili da su kolone hodočasnika krenule put Dalmatinske zagore na granicu s Hercegovinom.

U tim su kolonama primijetili prosjake, bolesne, tužne, siromašne, ponižene, ožalošćene, prevarene, izdane… one koje je ovaj svijet odbacio na rub, one koji rade za minimalac ili uopće plaću ne dobivaju, one koji su ostali bez posla dok su branili Hrvatsku, one koji još traže svoje najmilije kako bi ih dostojno pokopali, one kojima je ovo društvo i ova politika pogazilo ponos i slavu, one koje nitko nikada i nigdje nije zvao osim kada je trebalo dobiti njihov glas na izborima…

I onda se prosula priča da će Isus za sve njih prirediti večeru tamo gdje se spajaju Dalmacija i Hercegovina, negdje na brdu, na kamenu, tamo di vitar uvik puše…

Pronio se glas, doli u gradu, da su to jedini uzvanici na večeri s Isusom, a onda su neki rekli kako bi trebalo napraviti akcijski plan i locirati, identificirati, uhititi i isporučiti tog redikula Haagu, jer ako ne bude tako oni će se sami potruditi suditi mu, jer on uopće nije inkluzivan, on nije politički podoban, on nije demokratičan, jer on zove na večeru samo neke, a njih ne zove…

I onda su negdje zazvečali srebrnjaci… a neki tvrde da su čuli udarce čekića i kunu se kako su vidjeli iskovane čavle i neke šutljive ljude koji su sastavljali veliki križ…