Blog

VELIKA GOSPA

Svima neka je blagoslovljen današnji blagdan

Uznesenja Blažene Djevice Marije – Velika Gospa!

“Zdravo zvijezdo mora

Majko Božja nježna

Vazda djevičanska

Dveri rajska, zdravo!”

……………………………………….

(autor slike Tim Langenderfer)

……………………………………….

Danas slavimo Uznesenje Blažene Djevice Marije.

U narodu blagdan poznat kao Velika Gospa.

Očitujemo svoje uvjerenje da je Marija, nakon što je završila svoj zemaljski život, uzeta tijelom i dušom u nebo. To je nauk Crkve, to je naša vjera. Marijin život za vjernika je “himna nade”. U životu se vjerno odazvala Gospodinu. U smrti se sjedinila s Gospodinom. I tako i nama može biti ako poput Marije postanemo službenici Gospodnji. Njezino Uznesenje objavljuje pobjedu nad smrću po Kristu.

Sveti Alphonsus Liguori napisao je da postoje tri stvari koje nam čine pomisao na smrt posebno bolnom: žaljenje, kajanje i strah. U svemu tome, u suočavanju sa svim tim, može nam Marija pomoći i voditi nas dalje.

Prva bolna misao koju je svetac naveo je naša vezanost za stvari ovoga svijeta, utjecaj koji one imaju na nas i naša nesklonost da ih se odreknemo, naše žaljenje što smo to morali učiniti. Zacijelo je Marija koristila stvari svijeta. Međutim, cijeli svoj život posvetila je izvršavanju Božje volje pa je bila slobodna od vezivanja za njih. Možemo li biti slobodni kad stavimo u perspektivu stvari svijeta i mamce naše potrošačke kulture a prioritet nam je, kao službenicima Božjim, vršiti Božju volju, a ne vlastitu, ne tuđu, a ne ono što drugi očekuju od nas. Marija nas može naučiti kako se kretati izvan žaljenja za materijalnim jer će u toj borbi stajati do kraja uz nas.

Druga bolna misao o smrti koju je svetac naveo je kajanje za naše grijehe, sram za naše propuste, zabrinutost zbog naše izgubljene vrijednosti i kako ćemo se „u dan onaj“ suočiti s Božjom pravdom. Marija je živjela životom kreposti i žrtve pa tako i bez grižnje savjesti. Možemo se osloboditi i mi grižnje savjesti i srama kad iskreno skrušeni priznamo svoje grijehe u sakramentu pokore, a zatim nastojimo živjeti živote dostojne nazvati Mariju svojom Majkom. Ona nas može naučiti kako se pomaknuti dalje od grižnje savjesti i jer će u toj borbi stajati do kraja uz nas.

Treća bolna misao o smrti, koju je svetac naveo, je strah od neizvjesnosti našeg vječnog spasenja. Marija je vjerojatno čeznula za tim trenutkom kada će se ponovno sastati sa svojim sinom, našim Gospodinom. Većina nas, međutim, ima trenutke sumnje koji uznemiruju našu dušu. Božja ljubav i milosrđe su bez granica. Spoznaja otkupiteljske žrtve našeg Gospodina na križu trebala bi nas u to uvjeriti. Marija koja je stajala u podnožju križa, koja je čekala u Gornjoj prostoriji i koja je vidjela svog sina uskrslog, može nas naučiti kako se pomaknuti dalje od straha jer će u toj borbi do kraja stajati uz nas.

Slava Marijinog uznesenja trebala bi nas potaknuti da ne napustimo svoje snove čak i kad se čine dalekim, da ne odustajemo od nade čak i kad se sjene čine tako silnima, da se ne osjećamo sami čak i kad se čini da nas nitko ne razumije, da ne zaboravimo niti da posumnjamo u Božju spasiteljsku ljubav. Učinit ćemo to kad poput Marije postanemo službenici i službenice Gospodnje kao što je i Marija bila.

Posljednje Marijine riječi zabilježene u Svetom pismu, a one su izgovorene na svadbenom slavlju u Kani, jesu: »Što god vam rekne, učinite!« Postoji samo pet riječi; pet snažnih i ljekovitih riječi. Riječi savjeta za nas. Riječi koje je Marija živjela.

Proslavljajući blagdan Velike Gospe, priznajemo i slavimo Mariju Bogorodicu i našu Zagovornicu kod svog Sina Isusa Krista. Iz njezinog Uznesenja, iz te naše himne nade, možemo se nadahnuti da i sami živimo tih pet snažnih i izazovnih riječi. Kad to učinimo, bit ćemo oslobođeni žaljenja, grižnje savjesti i straha. »Što god vam rekne, učinite!«

Marija je učinila. Podržani njezinim primjerom i molitvama, to možemo i mi.