»Doista, kao kad ono čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj, naprotiv, koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov.«

»Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’«

»Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’«

»A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupîš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupîm gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’«

»‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubî.’«

(Matej 25, 14-30)

„Bio jednom čovjek jedan. Oprezan jako. Koji se nikada igrao nije. A ni smijao. Nikada ništa riskirao nije. Ni pjevao nije.  A ni molio se nije. Tvrdio je da ne posjeduje ni jedan talent. I kada je umro njegovo životno osiguranje ne htjedoše isplatiti. Jer kako u biti nikada ni živio nije, tvrdili su da nikada nije ni umro.“

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

On ti je živi talent.

Upropastio je svoj talent.

Ona ti je za sve talentirana.

Šteta, a bila je talent koji se rijetko viđa.

Sve nama jako dobro poznate fraze. Svi mi znamo barem nekoliko osoba za koje smo bili više nego sigurni da će uspjeti u životu, jer su talentirane, a s druge strane svjedočili smo, nažalost, tolikim nerealiziranim talentima. Uvijek su nam roditelji punili glavu kako moramo iskoristiti svoje talente i usput su nam prali uši o drugoj, talentiranoj djeci. „Ništa dite moje od tebe. Ti si obična linčina, a koji samo talent imaš. E, da je kome Bog podarija ka’ tebi.“

Onda smo odrasli i doznali da je talent samo 1%, a sve ostalo da je trud i volja. Upornost i ustrajnost. I kad ne bi uspjeli vadili smo se kako mi baš za taj posao i nismo talentirani  – „Od Boga stvoreni.“ Kako ova naša sredina i ne cijeni baš nešto uspješne ljude iz svoje ulice, mnogi su talenti na vrijeme otišli tamo gdje su drugi znali cijeniti ono što mi nismo željeli ni vidjeti.

I onda je rođena kolosalna laž po kojoj netko nije kriv što nije talentiran. „A što se može, nije Bog dao svakome jednako.“ Tupili su mudraci koji jednostavno nisu željeli da bilo tko ugrozi njihove pozicije. I čovjek bi se na te riječi pokrio ušima i počeo bi vjerovati kako su drugi bolji i pametniji, viši i lipši, bogatiji i uspješniji, jer Bog nije bio prema svima jednako darežljiv. Ta laž vlada i danas i jedan je od glavnih uzroka tolikih nepravdi u ovome svijetu. Nepravdi i nesreća.

Danas je pitanje nečijeg talenta dovedeno do tragikomične situacije. Bitno je posjedovati isključivo talent kojim ćete biti u stanju nekoga zabaviti i odvući njegove misli od bitnih životnih tema. Sve je podređeno spektaklu i goloj zabavi, medijskoj manipulaciji i trivijalizaciji.  Sigurno da je potrebno imati izuzetan talent za dobrog zabavljača, i to je častan i vrijedan poziv, ali kada se u jednom društvu kriterij uspješnosti isključivo mjeri uspjehom u show-businessu onda je to stanje za – plakanje.

Danas sve ovisi o tome poznaješ li nekog na položaju ili ne. Jesi li član određene političke grupacije i jesi li u blizini onih koji se kite oznakom ViP (veze i poznanstva). Tek tada možeš tamo gdje po svom znanju i po svojoj darovitosti nikada ne bi ni primirisao.

Zato danas s nama vladaju i upravljaju oholi mediokriteti, arogantni zgubidani,  netalentirani političari, osobe koje su doduše ipak imale jedan talent, a to je talent beskrupuloznosti i koje su zahvaljujući njemu usavršile tehniku manipuliranja ljudima. Zato naša društvena situacija i jest ovakva, jer rijetkost je vidjeti nekoga tko radi ono za što je kvalificiran, a pogotovo talentiran.

Oholost i samodovoljnost, uz pohlepu i sebičnost, danas su odlike uspješnih u čije smo ruke prepustili svoju sudbinu, sudbinu svoje djece i svoje domovine. A to smo učinili, jer smo se bojali ući u rizik i sami odlučivati o svojoj sudbini.

Današnje čitanje možemo tumačiti i kroz prizmu rizika. Obojica pohvaljenih slugu, koji su udvostručili povjerene im talente, svjesno ulaze u rizik koristeći gospodarevo bogatstvo. Na prvi pogled treći sluga izbjegava svaki mogući rizik i povjereno bogatstvo zakopava u zemlju. Navodno ne čini ništa. Komentatori uglavnom tog nesretnika vješaju poput Pedra, jer on kao nije iskoristio ono što je od Boga dobio nego je ljenčario i bio beskoristan. Pokušajmo u tom trećem sluzi pronaći pozitivnog aktera, junaka našeg doba, čak.

Moramo se prisjetiti da glavninu Isusove publike čine obični ljudi. Ribari i seljaci. Mali svijet Palestine. Kada Isus spominje bogatog veleposjednika i talente, a bila je u pitanju nezamislivo velika vrijednost koju je povjerio trojici slugu, tim ljudima koji Isusa slušaju savršeno je jasno koga taj bogataš predstavlja. Njima je jasno da tu Isus kroz njega spominje i sve one koji u biti posjeduju njihove kuće, brodove, mreže, stoku, one koji im svako malo povisuju poreze, one koji donose i provode zakone, one koji određuju granice njihove slobode, one koji su u biti gospodari života i smrti.

Kada Isus kaže da ova trojica dobivaju na raspolaganje silne ovlasti i na upravljanje ogromno bogatstvo, ljudi istog trena shvaćaju što to znači. A to znači da ta trojica sada imaju ovlasti kako bi umnožili dobiveni novac i da to sada mogu činiti kako im se prohtije. A to obično znači dodatno opterećenje onih najsiromašnijih.

Sustav je bio korumpiran. Bogati su postajali sve bogatiji, a siromašni sve siromašniji. Kada se gospodar vraća prva dvojica bivaju nagrađena zato što su dodatnim opresijama na narod uvećali gospodarev kapital, a treći, zato što to nije učinio biva kažnjen.

Ovaj treći sluga je jedini vidio tko je njihov gospodar. Vjerojatno su to vidjela i ona druga dvojica ali su mudro šutjela. Treći sluga je vidio što bi trebao činiti, ako želi napredovati, i bilo mu je jasno da bi poslušavši svog gospodara samo potencirao korupciju, zlo i nepravdu u društvu. Hranio bi postojeći sistem. I on to odbija činiti. I govori svojem gospodaru: „Ja znam da si ti strog čovjek, ja znam da mi možeš nauditi, ali ja to nisam mogao ni želio činiti… evo ti tvoj novac… netaknut.“

Treći je sluga znao koji rizik preuzima na sebe. On je svjesno riskirao upasti u nemilost, u siromaštvo. Riskirao je živjeti među odbačenima, marginaliziranima, izvan kruga povlaštenih, a sve zato jer nije želio biti dio korumpiranog sustava. On nije mogao niti je želio ići protiv naroda.

Isus slika sliku svijeta kakav on uistinu jest. Duboko ogrezao u grijehu. U nepravdi i zlu. Isus nam poručuje da i mi trebamo riskirati i žrtvovati svoj komoditet za veće dobro. I mi trebamo učiniti korak suprotiva ovom protu-Božjem i protu-čovječjem sustavu i trebamo ići kontra matice koja sve to šutke gleda i svojom šutnjom odobrava.

Ne smijemo šutjeti, adaptirati se, pokloniti se, odobravati, zatvarati i oči i uši i usta, jer u pitanju je grijeh. Grijeh protiv neba i zemlje. Grijeh protiv Boga i naroda.

Mnogi među nama koji se diče svojim kršćanstvom niti ne razmišljaju o bilo kakvom riziku kada je u pitanju svjedočenje njihove vjere. Oni se najradije ne bi htjeli miješati, jer kao ima tko je za to talentiran. Od Svetog Pisma i Božjih zapovijedi selektivno uzimaju samo ono što odgovara njihovom komoditetu i zakopavaju svoje talente. Nisu u stanju niti se pobuniti protiv očite nepravde koja ih okružuje sa svih strana.

Bog nam je svima dao određene talente. Baš svima. Ali jedna stvar nas priječi iskoristiti ih. Strah od rizika. Strah da ćemo se zamjeriti, ne Bogu, nego svijetu. A kada čovjeka motivira strah onda on nikada nije u stanju učiniti ništa vrijedno spomena.

U biti u životu postoji samo jedan jedini pravi rizik. Jedan i jedini. To je rizik ne upotrijebiti darove od Boga primljene i ne ući u rizik kao Kristov sljedbenik. Jer ako ono što činimo, mi činimo u slavu Božju (a ne ovoga svijeta) i na korist bližnjega (a ne isključivo svoju) onda ne postoji strah od rizika, od mogućeg neuspjeha, jer Božja ljubav koja nam je konačni cilj jest savršena, a savršena Božja ljubav ne poznaje strah i neuspjeh.

Znameniti katalonski čelist Pau Casals i Defilló (Pablo Casals) reče: „Ne budi tašt, jer posjeduješ nekakav talent. Ti nisi odgovoran za to. Nije to do tebe. Ono što ti činiš sa svojim talentom, to je važno.“

A koja je to najbolja stvar koju možemo učiniti sa svojim talentima, sa svojim sposobnostima? Iskoristiti ih! Iskoristiti ih velikodušno i za opće dobro.

Ali, ako je to potrebno, i zakopati ih, samo kako ne bi bili u službi zla i nepravde.

Jesmo li spremni preuzeti taj rizik?