UVIJEK NEDJELJOM 15. lipanj 2014.

Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.

 

(Ivan 3, 16-18)

 

 

Pred misterijem se može ponizno stajati. Može se skrušeno klečati.

A može se, s misterijem, i – zaplesati.

Današnji blagdan Presvetog Trojstva, nakon što smo s poštovanjem zastali, nakon što smo u poniznosti pred njim kleknuli, jednostavno nas grli, uzima nas u svoj naručaj.

I pleše s nama.

Reče Sveti Augustin: „Govorimo o tri osobe, ne zato što bismo time odgovorili tko je Bog stvarno, nego zato da ne bismo posve zanijemili.“ Ako je Sveti Augustin imao problema razumijeti ovaj misterij nad svim misterijima, a što onda nama preostaje?

Jedino u njega ući – srcem.

U sedmom stoljeću Ivan Damaščanin opisuje odnos tri božanske osobe kao „perihorezu“. Ta je grčka riječ iskovana od dviju riječi, od riječi „peri“ koja znači „uokolo“ i riječi „chorea“ koja znači „ples“. To postaje teološki izraz za Presveto Trojstvo u trinitarnoj teologiji.

I „perihoreza“ bi nazvana – „božanski ples“.

To je neizmjerno duboka veza Oca, Sina i Duha Svetoga, koja polazi od vječnog prapočetka, koja jest tu i sada, i koja će trajati vječno, osim što će taj „vječni božanki ples“ imati biranu publiku. One  koje je Otac poznavao i prije nego što bijahu stvoreni („Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh.“ Jeremija 1,5), i one koje je Sin otkupio, a duh Sveti sačuvao od zloga i posvetio.

„Perihoreza“ je način postojanja trojedinoga Boga, to je zajedništvo tri božanske osobe, koje su u savršeno skladnom međusobnom zagrljaju ljubavi i čije dubine niti jedan čovjek nije u stanju dokučiti.

Premudri Salomon, u svojoj molitvi, ovako zbori: „Eto, nebo i nebesa najviša ne mogu te obuhvatiti.“ (1 Kraljevima 8,27)

Nitko i ništa nije u stanju omesti ili zaustaviti mističan „božanski ples“ Presvetog Trojstva, pa ga zato uglavnom pokušavamo prikazati kao tri kruga koja se u središtu međusobno savršeno križaju, dok se okreću ili „plešu“ oko zajedničkog središta božanske ljubavi.

Uvijek će postojati misteriji, postojati će tajne, iznad našeg znanja. Naučiti kako živjeti u miru i u skladu s tom činjenicom i u skladu s tenzijom potvrđivanja svoje vjere i postavljanja pitanja o životu i vjeri, znači prihvatiti ljudsku ranjivost, krhkost, slabost i priznati zajedno s apostolom Pavlom da u ovom životu mi uistinu gledamo kroz zamagljeno staklo.

„Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada – licem u lice!“ (1 Kor 13,12)

Svaki naš pokušaj, koji misli doktrinu Presvetog Trojstva učiniti lako razumljivom, u konačnici završi neuspjehom. Dakle u herezu.

Ali zašto mi to onda pokušavamo?

Zato što smo podlegli duhu ovoga svijeta koji vjeruje (?!) da je sve, prije ili kasnije, moguće odgonetnuti, a to onda znači da je sve zagonetka, a za rješenje neke zagonetke samo nam treba dovoljno vremena i strpljenja.

Ali Presveto Trojstvo nije „sumersko klinasto pismo“, „egipatski hijeroglif“, „bermudski trokut“.

Presveto Trojstvo nije zagonetka, nego je – MISTERIJ!

A misteriji naše vjere pozivaju na molitvu i prije svega na poniznost. I tu nastaje najveći naš problem. Mi mo skloni pojednostavljivanju svega. Dovođenja na našu ljudsku mjeru. Pa i samoga Boga.

Kada mi u „Apostolskom vjerovanju“ kažemo „vjerujem“ onda mi ne kažemo: „Ja sam shvatio.“, nego kažemo da imamo vjeru Boga. Da imamo povjerenja u Božje obećanje. U Božju riječ.

A povjerenje je od presudne važnosti u našem životu. Pa tako i u plesu.

A kako ne će biti od presudne važnosti u „plesu“ s Ocem, sa Sinom i s Duhom Svetim.

S trojedinim Bogom.

U tom plesu nema zagonetki.

Postoji samo ljubav.

Koju treba živjeti.

„Vidiš Trojstvo, ako vidiš ljubav.“

 (Sv. Augustin)

 

*za one koji žele više znati na temu „perihoreze“

Fulltext: pdf (153 KB), Croatian, Pages 219 – 230 , downloads: 139 * 

Marija Pehar „PERIHOREZA stari pojam i njegova nova karijera“

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=101485&lang=en