Blog

 

Litvanci, kao malo koji narod, drži do križa. Za njih križ uistinu simbolizira vjeru, nadu i ljubav.

Križeve možete vidjeti posvuda. Na selu, uz ceste, u gradskim parkovima i trgovima. Sela, gradovi i pojedinci podižu križeve kako bi im Bog podario zdravlje i križevima obilježavaju vjenčanja, rođenja i krštenja. Križevi se također podižu kako bi se obilježili povijesni događaji.

Jedan od tih događaja jest Baltički Put ili Baltički Lanac ili Lanac Slobode. Riječ je o političkoj demonstraciji koja se je dogodila 23. kolovoza 1989. Oko 2 milijuna ljudi se je uhvatilo za ruke i stvorilo je ljudski lanac dug 675.5 km, preko tri Baltičke države Estonije, Litve i Latvije, koje su tada bile sastavni dio Sovjetskog saveza. Bio je to prosvjed protiv ilegalne okupacije tih zemalja.

Ponos Litve svakako je Brdo Križeva koje se nalazi sjeverno od grada Siauliai. Tu Litvanci podižu križeve od polovice 19-og stoljeća. Sovjetska vlast nije mogla tolerirati taj duhovni izričaj naroda pa je 1961. godine brdo uništila do temelja. To su sovjeti ponovili opet 1973. i 1975. godine. Ali narod je nastavio postavljati sve više križeva sve dok uništavanje nije prestalo 1980.

Danas je tu na tisuće križeva. Različitih veličina i oblika. Neki su jednostavni, neki su kitnjasti, ali svi oni čine besmrtnim litvanske nevolje, nesreće, radosti, nadu i vjeru.

Za Litvance je križ više od simbola koji se nalazi u crkvi.

On je simbol kojeg čitav svijet treba vidjeti. Simbol koji je vječan.

Simbol žrtve. Žrtve koja svakome od nas daje nadu, vjeru i hrabrost.